Europsko prvenstvo 1930
Pariški mirovni ugovori, skrojeni nakon Prvog svjetskog rata prema nahođenju sila pobjednica, od početka nisu bili temelj stabilnog mira jer su se sve poražene države osjećale teško oštećenima po pitanju teritorija i sunarodnjaka koji su postali manjina u drugim državama. Donijeli su temeljitu promjenu političke karte Europe. Nestala su četiri velika carstva (osmansko, austrougarsko, njemačko, rusko), a na njihovim područjima je došlo do stvaranja mnoštva novih država (Čehoslovačka, Poljska, Finska, Latvija, Litva, Estonija, Mađarska, Austrija, Kraljevina SHS).
Iako su beskonačni savezničko-njemački pokolji u rovovskom ratu na zapadnoj fronti tijekom Prvog svjetskog rata došli do pat pozicije, Njemačku su ipak iscrpljenost u ljudskom i materijalnom smislu naveli na kapitulaciju u studenom 1918. Na pariškim mirovnim ugovorima što su uslijedili u Europi su nastale brojne nacionalne države. Stvorene su na temelju dvostrukog kriterija: principa samoodređenja naroda i pripisivanja nagrada ili kazni: ovisno o tome kojem su taboru ratovale tijekom rata. Nove država jesu bile izraz nacionalnih težnji, ali su one formirane od sila pobjednika kao pojas od Baltika, Crnog Mora i Jadrana koji je trebao predstavljati barijeru (Cordon sanitaire) protiv prodiranja socijalističke revolucije u Europu. Nevezano za Pariz, u godinama nakon rata i krvavih sukoba osnovana je i Slobodna država Irska koja će obuhvaćati gotovo cijeli otok s izuzetkom protestantskog sjevera koji će ostat vjeran Londonu.
Nasuprot formalno demokratskih država gdje se formirao društveni sustav koji možemo nazvati kapitalizam, u kojem relativno mali broj bogatih ljudi što posjeduju kapital, u velikoj mjeri oblikuju ekonomska, socijalna, kulturna i politička događanja u državi, u Rusiji je u međuratnom razdoblju stvoren socijalistički društveni sustav. Iako će u teoriji težiti komunističkom uređenju te tvrditi da predstavljaju Marxove ideje u praksi, u stvarnosti nitko nikada neće ostvariti ono o čemu su oni mislili i pisali. Čak štoviše, pokušaji provođenja dovest će do ogromnog broja zločina nad stanovništvom. Uspon, podrška i slijepo praćenje komunizma u SSSR, fašizma u Italiji, te osobito kasnije nacizma u Njemačkoj, može se shvatiti jedino ako ih se promatra kao političke religije. One su više spiritualne od političkih ideologija, a javljaju se kao odgovor na ''krizu smisla'' kod ljudi, s ciljem stvaranja raja na ovom svijetu. Obilježava ih vlast koja zahtjeva potpuno prihvaćanje dogme službene ideologije, koja se nastoji uvući u sve sfere života i time preuzeti obilježja religije, kao što su npr. svete knjige, sveti nauk, sveci, vjernici, inkvizicija (tajna policija), motiv borbe dobra i zla, motiv spasenja i povratka časti itd. Zbog toga su političke religije obično progonile i nastojale zamijeniti postojeće religije. To se moglo učiniti samo putem drugog sustava doktrina, a takav bi sustav od početka poprimio psihološke karakteristike religije – istu nepovredivost, rigidnost i nesnošljivost, istu zabranu mišljenja – radi vlastite zaštite.
Italija je ostala kraljevina, ali je vlast došla u ruke fašističke stranke. U velikom su broju europskih država tijekom međuratnog razdoblja prevladali autoritarni režimi (Mađarska, Poljska, Jugoslavija, Španjolska, Portugal, Austrija, Rumunjska, Albanija, Bugarska, Litva, Latvija, Estonija i Finska) na čelu s nacionalistima koji su s fašizmom u Italiji dijelili brojne sličnosti, iako su mu u svojoj zemlji često bili i nenaklonjeni. Također, postojali su i brojni pokreti koji su bili nadahnuti fašizmom ili nacizmom, ali međusobno nijedan od njih nije bio vjerna preslika drugog. Iako su razlike ponekad teške za uočiti, izjednačavanjem svih nacionalista s fašizmom gubi se uvid o specifičnim političkim i društvenim prilikama u europskim državama tijekom međuratnog razdoblja. Na kraju je glavno razlikovno obilježje bio stupanj tolerancije prema opoziciji, nedostatak planova ekspanzionističke agresije kod autoritarnih režima, kao i njihovo neprijateljstvo prema pojavi fašističkih pokreta na domaćem terenu.
Izvori
- Michael BURLEIGH, Treći Reich : nova povijest, Zaprešić, 2012.,
- Niall FERGUSON, Civilizacija: Zapad i ostali, Zagreb, 2012.
- Grupa autora, Povijest: Prvi svjetski rat i poslijeratno doba (1914. - 1936.) , knjiga XVI., Zagreb 2008.
- Grupa autora, Povijest: Prvi svjetski rat i poslijeratno doba (1914. - 1936.) , knjiga XVI., Zagreb 2008.
- Eric J. HOBSBAWM, Doba ekstrema : kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991, Zagreb, 2009.
- Eric J. HOBSBAWM, Kako promijeniti svijet : priče o Marxu i marksizmu, Zagreb, 2014.
- Vjeran KATUNARIĆ, Sporna zajednica : novije teorije o naciji i nacionalizmu, Zagreb 2003.
- Dimitrije BIRAČ, ''Realnost neoliberalizma u Hrvatskoj'', http://www.index.hr/novac/clanak/komentar-dimitrija-biraca-realnost-neoliberalizma-u-hrvatskoj/735897.aspx
- ''Prikaz knjige ''Zbornik Nikše Stančića'' '' http://www.historiografija.hr/prikazi.php?id=235959
- Tihomir Cipek, predavanje na kolegiju ''Politička propaganda u totalitarnim režimima'' (Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij „Politologija“), Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 18.XI.. 2013.
- Dresovi : http://dyo.blksport.com/#/
- Izvori za kartu: https://en.wikipedia.org/wiki/File:Europe_in_1922.gif , http://geacron.com/home-en/?&sid=GeaCron270726
- Fotografija: https://www.pinterest.com/pin/204913851768102622/?lp=true