Dansko kraljevstvo

(Danas dio: Danska, južna Švedska)

Početkom 13.st. danski je kralj stekao kontrolu nad obalnim područjem od Elbe do Odre, a na istočnoj obali Baltika grad Ravel (Tallin) koji će, pak, i u budućnosti biti poprište okolnih moćnih država s obzirom na svoj povoljan trgovački položaj na putu iz Skandinavije prema Istoku. Ipak, danski će utjecaj na Baltiku počet ubrzo slabiti usponom Hanse, grofova Holstein i Teutonskih vitezova. Osobito će potonji postati konkurencija Dancima u nasilnom pokrštavanju baltičkih poganskih plemena čime su opravdavali svoja osvajanja teritorija i pokoravanja tamošnjeg stanovništva - Prusa, Livononaca, Finaca, Estonaca itd. Teutonski viteški red (Teuten-Nijemac) se u službi svetorimskog cara preselio iz Svete Zemlje na obale Baltika početkom 13.st. gdje su osnovali i vlastitu državu. U idućem će stoljeću osvojiti istočnu Pomeraniju s Gdanskom i potisnuti Poljsku s obala Baltika, čime je protiv nje otvoreno stopedesetogodišnje razdoblje borbi za oslobođenje tih područja.

 Njemačka kolonizacija primorskih gradova dala je poticaj nastanku Hanse - društva trgovaca gradova iz sjevernih dijelova Svetog Rimskog Carstva (Lubeck, Hamburg, Bremen, Rostock itd) koji su s ujedinjenim snagama osiguravali plovidbu na važnom trgovačkom putu Baltik-Sjeverno more. Povod za stvaranje takve lige bilo je u prvom redu slabljenje državne (carske) vlasti, koja više nije mogla jamčiti trgovcima sigurnost. Serija danskih poraza od Teutonskog reda i Hanze dovest će do gubitka svih osvojenih područja tijekom 13.st. Otada se danski kraljevi usredotočuju  na domaće prilike. Uvode promjene uspostavljajući feudalni sistem, a slobodni će seljaci pak izgubiti tradicionalna prava i privilegije koja su držali još od vikinškog razdoblja. Ipak, kralj je tada i u buduće teško održavao kontrolu u državi zbog jake opozicije u obliku Crkve i plemstva.