Švicarska konfederacija

(Danas: Švicarska (bez kantona Ženeva, Vaud i Neuchatel)

Krajem 13.st. tri su kantona Svetog Rimskog Carstva sklopila savez kako bi uspostavili neposredniju vezu s  carem i time spriječili habsburški pokušaj širenja vojvodske vlasti nad njima. U iduća dva stoljeća pridružiti će im se i susjedni kantoni, a za savez će se ustaliti ime Švicarska, prema najjačem među njima - Schwayzu. Zajedno stvorili velik blok alpskog područja koje se lako moglo braniti. Njen teritorij se od 16.st. do Napolonovog pohoda nije mijenjao, većina stanovnika govorila jednim od brojnih njemačkih narječja, a vladala je labava koalicija kantonskih aristokratskih oligarhija. Tajna dugovječnosti Konfederacije je u tome što je protiv vanjskih neprijatelja zadržala dovoljnu jedinstvenost naroda, a protiv unutrašnjih dovoljnu jedinstvenost oligarhija, primjerice u seljačkim bunama vladarima bi priskakali u pomoć vladari drugih kantona. Kraj unutrašnjih carina i carinskih zona bile su tekovine Helvetske Republike nastale pod prinudom francuske okupacije 1798. Ipak, Napoleon je uskoro obnovio njenu konfederalnu tradiciju jer nije htio riskirati njezino skretanje prema Habsburzima.

Tek 1803. pripajanjem Ticina država je uključila velik broj govornika talijanskog jezika, a tek 1815. došla je u posjed gusto naseljenih francuskih govornih područja od osvetnički antifrancuske Svete Alijanse – u zamjenu za neutralnost i krajnje konzervativni ustav. Unatoč tome i dalje je prevladavala varijanta policentričnog njemačkog jezika, ali švicarska četverojezičnost je najjasniji primjer neispravnosti razmišljanja kako je postojanje zasebnog jezika dokaz postojanosti zasebne nacije, odnosno primjer da određena zajednica neće izgubiti status nacije ako svoj jezik ne naziva vlastitim imenom. Švicarska će se kao moderna nacija zasnivati na mitovima o identitetu koji su se razvijali oko srednjovjekovnih likova poput Wilhelma Tella. Arnolda Winkelreida i Nicolasa de Fluea te zakletve na brdu Rütli. Putem njihovih priča ističu se motivi odanosti, solidarnosti, težnja samoći u prirodi i u planini itd.