Njemački Reich

(Danas: Njemačka, zapadni i sjeverni dijelovi Poljske, Austrija, zapadni dijelovi Francuske, sjeverni dio Slovenije)

Teška vremena nisu sama po sebi okretala ljude nacizmu. Nacizam je imao socijalni program za mase, vlast je likvidirala gospodarsku krizu, odbacila versajski mirovni ugovor itd. Također, Nacistički uspjeh u pridobivanju masa leži u naglašavanju vrijednosti zajednice, odnosno snazi kolektiva, kojoj pojedinac mora biti podređen. Nijemci su veličali Hitlera, on je veličao njih.[1]

Nacizam je bio politička religija čije je stvaranje bio odgovor na ''krizu smisla'' kod ljudi, odnosno doktrina koja bi u dušama sljedbenika trebala zauzeti mjesto religije.[2] Poput religije, nacisti su izmislili blagdane, veličanje Fuhrerovog kulta, mučenike (npr. ''Memorijalni dan Palih boraca 9.studenog''), razvili vlastiti sustav neupitnih dogmi, propovjedi, svetih rituala i uzvišenih fraza što nude potpuno objašnjenje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zahtijevajući apsolutnu posvećenost sljedbenika.[3]

Nacisti su bili pobornici tzv. volkisch nacionalizam, nastalog kad i druge nacionalne ideologije u 19.st., koji ne želi asimilirati ili nametnuti vlastitu kulturu drugim narodima. On želi odvojiti njemački narod od ostalih, inzistira na nemiješanju Nijemaca s pripadnicima drugih naroda jer ono, prema njima, izaziva kulturnu, političku i rasnu propast.[4] Izraz Volk se počinje povezivati s krvlju (Blut) što znači da netko može biti pripadnik njemačkog naroda samo ako je u krvnom srodstvu s Nijemcem.[5] Ideolozi volkisch pokreta su tvrdili da su germanski narodi potomci drevnih svjetloputih osvajača Indije za koje je početkom 19.st. skovan termin ''Arijevaca'' te za koje su počeli stvarati mitove kao o idealnim ljudima obdarenima superiornim kvalitetama. [6]

S tim povezano, nacisti su propagirali i germansku nacionalnu fizionomiju (snažni, plavokosi i plavooki Germani) koju su formirali ideolozi teutonizma iz vremena humanizma na temelju opisa Germana iz djela antičkog povjesničara Tacita.[7]

Nadalje, povezali su ideologiju volkisch pokreta i s eugenikom budući da, prema njihovim shvaćanjima, prijetnja za budućnost njemačkog naroda ne dolazi samo s miješanjem rasa, nego i iznutra umnožavanjem ''nižih bića''. Iz tih će razloga tisuće njemačkih građana (hendikepiranih, mentalno bolesnih, šizofreničari, slijepi, gluhi i alkoholičari) biti sterilizirano ili ubijeno. Zamisao o selekciji ljudi bila je već u središtu medicinske misli u Zapadnom svijetu,[8] liberalne države poput Švedske i SAD predvodile su prisilnu sterilizaciju recidivnih prekršitelja, naročito Afroamerikanaca.[9] Međutim, nacistička Njemačka je bila najpoznatiji primjer provedbe zamisli eugeničkih društava budući da su one provođene glasno i javno.

Hitler je imao viziju stvaranja Novog svjetskog poretka predvođenog Velikim Njemačkim Carstvom koji bi obuhvatio sva područja gdje žive Germani plus prostranstva Istočne Europe (uglavnom na štetu slavenskih naroda) na koji je namjeravao stvoriti Lebensraum (životni prostor) za Germane. Koncepciju Lebensrauma kao geografskog opravdanja borbe za život, odnosno primjene biologije na geografiju, na nesreću ''primitivnih naroda'', razradio je još njemački geograf Friedrich Ratzel početkom 20.st.[10]

Komunisti su za naciste predstavljali najveće političke neprijatelje budući da je u središtu nacizma bila ideja o izgradnji superiorne njemačke nacije, a kod komunizma internacionalizam i klasnu borbu.^[11]

Posebno mjesto u nacističkoj ideologija zauzima odnos prema Židovima, koji su obilježeni kao strani element i prepreka u izgradnji stare germanske zajednice združene krvlju i rasom kojoj su težili njemački nacionalisti.[12] Židovi su bili potrebni kao ''Drugi'', a predstavljeni su kao strani element koji se lako asimilira u njemačko društvo i time ga kvari,[13] te kao ''žrtveni jarci'' oko kojih će homogenizirati naciju kroz agresiju prikazujući ih kao glavne krivce lošeg stanja.[14] Mržnja prema Židovima je sastavni dio europske kršćanske kulture -katoličke, pravoslavne i protestantske - još od srednjeg vijeka otkada su oni potiskivani progonima, ubijanjem i izolacijom. Pojavom nacionalizma kao ideologije u 19.st. javlja se i novi oblik mržnje prema Židovima koji ih vidi kao strani element u društvu koji potkopava jedinstvo nacije.[15] Budući da je Židove uzimao kao rasu, a ne kao narodnu manjinu ili vjersku skupinu, Hitler nije imao obveze pred bilo kakvim sudom opravdavati mjere protiv njih jer tada nisu postojali nikakvi antirasni zakoni.[16] Osim toga, rasizam je tada itekako bio prisutan u Zapadnim demokratskim državama, naročito u SAD-u. Ubrzo su mnogi prihvatili tezu o Židovima kao ''različitoj rasi'', ljudi koji nekada nisu znali ništa o Židovima, sada su ih okrivili za svaku nesreću.[17]

• [1] Tihomir Cipek, predavanje na kolegiju ''Politička propaganda u totalitarnim režimima'' (Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij „Politologija“), Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 18.XI. 2013.; Michael BURLEIGH, Treći Reich : nova povijest, Zaprešić, 2012 ,143;Eric J. HOBSBAWM, Doba ekstrema : kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991, Zagreb, 2009, 119; 
• [2] Emil Čić, ''Nove religije – hereze XX. i XXI.stoljeća i njihov utjecaj na Hrvatsku'', http://emilcic.exactpages.com/ideologija.html
• [3] Michael BURLEIGH, Treći Reich : nova povijest, Zaprešić, 2012. , 18
• [4] Isto , 120
• [5] Grupa autora, Povijest: Predvečerje rata i Drugi svjetski rat (1936. - 1945.) , knjiga XVII., Zagreb 2008., 370
• [6] Georges BENSOUSSAN, Europska strast za genocidom : povijest genocidnih ideja i djela, Zagreb, 2010., 227; Marvin PERRY, '' Darvinizam-Rasizam-Antisemitizam'' ,https://teorijamodernosti2012.wordpress.com/2012/12/08/49/
• [7]  Zrinka BLAŽEVIĆ, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb, 2008., 74
• [8] Georges BENSOUSSAN, Europska strast za genocidom : povijest genocidnih ideja i djela, Zagreb, 2010., 100
• [9] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 41
• [10] Georges BENSOUSSAN, Europska strast za genocidom : povijest genocidnih ideja i djela, Zagreb, 2010., 120
• [11] Eric HOBSBAWM, Doba kapitala 1848-1875, Zagreb, 1989., 79
• [12] Alaster HAMILTON, Fašizam i intelektualci : 1919-1945., Beograd, 1978., 139
• [13] Isto, 139
• [14] Tihomir Cipek, predavanje na kolegiju ''Politička propaganda u totalitarnim režimima'' (Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij „Politologija“), Fakultet političkih znanosti, Zagreb, 2.12. 2013.
• [15] Milovan BALETIĆ, Ispunjenje zavjeta ili Povratak Židova u zemlju Izraelovu, Zagreb, 1982., 115; Georges BENSOUSSAN, Europska strast za genocidom : povijest genocidnih ideja i djela, Zagreb, 2010., 128
• [16] Višeslav ARALICA, ''što je nacija ustaškim intelektualcima?'', Nacija i nacionalizam u hrvatskoj povijesnoj tradiciji (ur. Tihomir Cipek, Josip Vrandečić), Zagreb, 2007., 281
• [17] Michael BURLEIGH, Treći Reich : nova povijest, Zaprešić, 2012., 375