Europsko prvenstvo 1914

Teorija evolucije, prirodoslovca Charlesa Darwina (1809-1882), prema kojoj u prirodi opstaju samo one biljne i životinjske vrste koje se najbolje prilagođavaju uvjetima okoline, imale su golemi značaj na društveni i religiozni svijet. Ipak, s vremenom će kršćanski teolozi izmiriti evoluciju s Biblijom, koja će otada pa nadalje postati prvenstveno djelo duhovne istine, tvrdeći da njena namjena nije da služi kao znanstveni udžbenik već da mnogi njeni dijelovi imaju alegorijsko značenje i ne treba ih bukvalno shvaćati. Također, Darwinove su ideje dobile primjenu i na ljudskom društvu (tzv. socijalni darwinizam) koji će postati duh vremena prije 1914., a njime su se pokušale pojasniti društvene nejednakosti, ponajprije među različitim rasama, a zatim i unutar određenih rasa. Nekadašnju ''izabranost od Boga'' u 19.st. je zamijenila selekcija najsposobnijih. Stvara se uvjerenje da je čovječanstvo podijeljeno na superiorne i inferiorne rase, a tada je bila jasno izražena politička i ekonomska dominacija zapadnoeuropskih imperijalista nad tehnički ne toliko moćnim narodima. Promocija takve rasne ideje ublažavala je dotadašnji pojam klase, a opsesija rasom je povezana s gubitkom biblijskog oslonca u svijetu koji je mnogima postao neshvatljiv. Početkom stoljeća gotovo nitko (od bijelaca) na Zapadu nije sumnjao da su bijelci superiorniji u odnosu na crnce. Rasizam je poslužio kao ideološke opravdanje razvoja imperijalizma i s njim povezanog kolonijalizma i  dominacije nad drugim narodima – Indijancima, Afrikancima, Azijatima, što se držalo prirodnim pravom superiorne bijele rase.

Proces širenja imperija i stvaranja kolonija će se ubrzati u drugoj polovici 19.st. kao posljedica evolucije nacionalizma i kapitalizma. Poduzeća su preuzimala kontrolu nad sirovinama i jeftinom radnom snagom, čime su unaprijed umanjili imperijalističku konkurenciju, a u zaštiti i promoviranju njihovih interesa imale su podršku vlasti njihovih ''matičnih država'' koje su im pružale financijsku, diplomatsku i vojnu moć. Time je veliki biznis počeo igrati značajniju i izravniju ulogu u državno-političkim poslovima. Vanjska je politika europskih sila bila u službi industrijske ekspanzije i međunarodne trgovine industrijskih proizvoda što će za posljedicu imati brojne međunarodne krize i sukobe. Ekstremna eksploatacija robovskog rada u kolonijama osigurala je mnogo sirovina, super-profita i svježeg kapitala od vitalnog značaja za industrijalizaciju i procvat većine zemalja Zapadne Europe. Glavni cilj svake europske imperijalističke države bio je pod gotovo svaku cijenu spriječiti suparničku silu u stjecanju koristi koje bi se potom mogle upotrijebiti u drugim dijelovima svijeta. Upravo će radi prevlasti u Europi i za dominaciju nad azijskim i afričkim područjima izbiti Prvi svjetski rat (1914-18) između Velike Britanije, Francuske, Ruskog Carstva i Srbije protiv Njemačke, Austro-Ugarske, Italije, Bugarske i Osmanskog Carstva s druge. Ratne operacije izvan Europe nisu bile od posebnog značaja, osim na Bliskom istoku, ali je pomorsko ratovanje ponovno postalo globalno. Također, prekomorske trupe bile su često, po prvi puta, slane u rat izvan svojih vlastitih regija. Kanađani su se borili u Francuskoj, Australci i Novozelanđani na Sredozemlju, Amerikanci u Europi, Indijci su poslani u Europu i na Bliski istok, Afrikanci su se borili u francuskoj vojci u Europi itd.