Kraljevina Škotska

(Danas: Škotska, sjeverni dijelovi Engleske)

Kraljevi Škotske (Scotie) su svoju vlast širili iz središnjih nizina (Lowlands). Tako je kralj Macbeth (vl. 1040-1057) vladao nad četiri sasvim različita naroda, s različitim jezicima i običajnim pravima – Piktima, Škotima, Britima i Anglima, a i njegovi će nasljednici nailaziti na otpor u širenju svoje vlasti nad tim etničkim hibridom. Kao i Engleska, Škotska je bila nasilno društvo u kojemu su krvne osvete imale veliku važnost. Sredinom 13.st. zaustavljen je napad pomorskih snaga norveškog kralja koji su se iskrcali na sjevernu obalu, za koji se veže i legenda o čičku i bosonogom norveškom ratniku čiji je krik upozorio Škote na prisutstvo neprijateljske vojske, a cvijet učinio škotskim simbolom.

Rano škotsko kraljevstvo je bilo keltsko, ali se počelo anglizirati krajem 13.st. od kada su se kraljevska administracija, općinski život i crkva modelirali su s po engleskom prototipu, a engleski je uveden u sudove. Ipak, politička tradicija i oblici društvene organizacije vrlo su se razlikovali u raznim dijelovima zemlje. Primjerice, granicu Highlandsa nije prelazila anglizirana kultura škotskog Lowlandsa. Ondje je među gorštacima jezik ostao keltski, a društvo plemensko; mjesto u društvu je određivano srodstvom s članovima klana, a ne bogatstvom ili junačkim podvigom. Kulturna razlika će se još više povećati pojavom reformacije (16.st). Škotska u srednjem vijeku nije bila pokorena od daleko snažnije Engleske, između ostalog i zato dobar dio engleskih snaga bio stoljećima posvećen ratovima u Francuskoj ili građanskim ratovima.