Britansko carstvo

Zemlja nije trpjela od ratova na svom tlu, ugljena je bilo u izobilju, proizvodnja mu se učetverostručila u prvoj polovici 19.st., a cijena po toni pala za četvrtinu. Također, Britanija se od ostalih država razlikovala po tome što je ondje rad bio mnogo skuplji nego igdje drugdje, odnosno veća plaća radnika. Stoga je razumljiva posljedica zašto britanski poduzetnici, više nego igdje drugdje, bili toliko motiviraniji da teže tehnološkim inovacijama koja bi trebala zamijeniti skupe ljude strojevima koji se hrane jeftinim ugljenom. Britanija je krajem 19.st. prvi put zaista postala pretežno urbano i industrijsko društvo, s klasnim lojalnostima i klasnim konfliktima koji su se odvijali unutar nacije.

U takvom dobu promjena, kriza i poremećaja, ''očuvanje anakronizama'', ceremonijalna prezentacija poštovanog monarha kao ujedinjujućeg simbola trajnosti i nacionalnog zajedništva, postala je moguća i neophodna. Posebno važnu ulogu odigrao je razvoj medija te razvoj prometnih vozila čime su kraljevske kočije dobile romantični sjaj. Porast popularnosti je u izvjesnoj mjeri olakšala činjenica što su se britanski monarsi postepeno povukli iz aktivne politike. Tek nestankom preostalih moćnih monarha (Habsburgovaca, Hohenzollerna, Romanovih) s političke scene nakon Prvog svjetskog rata, zbog nedostatka konkurencije ritual britanske monarhije mogao je biti predstavljen kao jedinstveno utjelovljenje duge i kontinuirane tradicije.