Britansko carstvo

Osim što je željela ukloniti glavnog suparnika u kolonijama i na prekomorskim tržištima, vladajuća je klasa aristokrata u Velikoj Britaniji strahovala od širenja revolucionarnih ideja na britansko industrijsko radništvo čime bi se možda ugrozila njihova vlast u državi. Britanija je opstala posebice zahvaljujući nizu pomorskih pobjeda, što je kulminiralo trijumfom Horatia Nelsona kod Trafalgara (1805). Također, Revolucija je radikalizirajući irsko nezadovoljstvo stvorila mogućnost da irska pobuna protiv londonske vlasti dobije potporu izvana. Stoga se sa Zakonom o Uniji (1800), čime je osnovano Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, odlučilo donekle poboljšati pravni položaj irskih katolika.

Istovremeno je i antikatolicizam Revolucije učinio katolicizam prihvatljiv u Velikoj Britaniji. Što je još važnije, jedan si Imperij poput Britanskog nije smio dozvoliti diskriminaciju u odnosu na vjerske stvari. Isticanje britanstva je povezano s ratovima protiv Francuske i stvaranjem Imperija, ali i radi jedinstva u državi jer Englezi nisu mogli očekivati od Škota da se vide kao Englezi.Iako su u službenom vokabularu ''engleski'' i ''Engleska'' redovno mijenjali ''britanski'' i ''Britanija'', ono nikada neće izgurati postojeće nacionalne identitete. Ipak, za Velšane koji su se dugo smatrali dijelom Engleske, naglasak na Britaniji dobro došao, dok je za Škote prednosti pripadanja Britaniji omogućavale sudjelovanje u vlasti Parlamenta i partnerstvo u sve većem imperiju.