Vojvodstvo Lotaringija

(Danas dio: Nizozemske, središnje, južne i istočne Belgije, dijelova zapadne Njemačke, Luksemburga i sjveroistočne Francuske)

Lotaringija je bila približno omeđena osovinom rijeka Escaut-Meuse i Ems-Rajna-Moselle-Voges, a naziv je dobila prema Lotaru II., drugom sinu franačkog cara Lotara I. i prvom kralju Lotaringije (855.-869). Nakon Lotarove II. smrti, vladari Istočne i Zapadne Frančke podijelili su njegovo područje (870). Krajem 9. st. Zapadna Franačka, Istočna Franačka, Italija i Burgundija su još uvijek formalno činili jedinstveno Carstvo, ali je njegov integritet bio ozbiljno narušen nizom građanskih ratova oko carskog prijestolja. Istovremeno, područje Lotaringije je ponovno uspjelo postići teritorijalnu cjelovitost da bi početkom 10.st. vlast nad njom imali domaći aristokrati s titulom vojvoda (dux Lotharingiae). U snažnom političkom potresu koji je zahvatio Carstvo kada su plemići Istočne Franačke za svog cara izabrali pripadnika ne-karolinške dinastije (911.), lotarinška aristokracija je odlučila ostati vjerna dinastiji Karolinga, sa sjedištem u Parizu. Ipak, pod vojnim pritiskom Henrika Ptičara, najmoćnijeg velikaša Istočne Franačke, lotarinški vojvoda dvadesetih godina 10.st. mijenja stranu.

Godine 939. istočnofranački kralj je dao priliku tamošnjem vladajućem vojvodi da uvede Lotaringiju u rang jedne od izbornih vojvodstava istočnofranačkog kraljevstva (uz Alemaniju/Švabiju, Bavarsku, Saksoniju i Frankoniju), čiji su vladari imali pravo birati kraljeve. Za razliku od ostalih vojvodstva čija je elita imala zajednički plemenski identitet, lotaringijski identitet je bio isključivo politička konstrukcija, a njeno je stanovništvo govorilo nekoliko starogermanskih i staroromanskih jezika. U drugoj je polovici 10.st. lotaringijski vojvoda podjelo vojvodstvo na Gornju Lotaringiju i Donju Lotaringiju, dajući vlast u ruke markgrofovima koji će se s vremenom početi sve više osamostaljivati od njegove vlasti. Tako će od sredine 11.st. u sjevernijoj Donjoj Lotaringiji nastati mnoštvo, gotovo o caru nezavisnih, grofovija, kneževina, nadbiskupija, princ-biskupija i gradova (Liege, Koln, Holland, Louven, Zeeland, Guelders,itd) pa će naziv ''Donja Lotaringija'' nestati iz uporabe, a Gornja će se jednostavno početi nazivati samo vojvodstvo Lotaringija.