Istočnofranačko kraljevstvo

 (Danas : centralna, južna te dijelovi zapadne i sjeverne Njemačke, Austrija, sjeverna Švicarska, centralna Slovenija)

Nakon pripajanja sjevernijeg dijela raspale Srednje Franačke (870.) ono će obuhvaćati područja smještena istočno od rijeke Maas. Svojevrsni rez u većem udaljavanju od Zapadne Franačke predstavlja 911. kada izumire loza Karolinga na istoku. Tada, naime, predstavnici istočnofranačkih vojvodstva, umjesto da se stave pod vlast živućih Karolinga na zapadu, izabiru Konrada (vl. 911-918) iz Franačkog vojvodstva kao novog kralja. Time se pokazalo da je istočnofranačko prijestolje ''izborno'', a ne ''nasljedno'', ali će ipak kroz 10.st. nastaviti nositi naslov rex Francorum. Konrad je vjerojatno bio izabran zato što Franačka nije bila izložena napadima Mađara s istoka, dok su njegove trajne veze s vladajućim Francima na zapadnom dijelu Carstva značile da u slučaju potrebe može tražiti pomoć od svojih jakih saveznika.

 Velika vojvodstva istočnofranačkog kraljevstva - Saksonija, Bavarska, Frankonija i Švabija (te u drugoj polovici 10.st. i Lotaringija) – formirale su se početkom 10.st na inicijativu obitelji koje su izborile hegemonistički položaj. Nisu svi stanovnici Franačke države bili Franci. Oni na istoku su bili Saksonci, Frizi, Bavarci, Tirinžani itd. ili po jedinstvenim nazivom poznati i kao Teutoni. Nazivi Teutoni, Germani, Alemani, Nijemci su se, pak, u srednjem vijeku rabili kao sinonimi, ali ni zajednički jezik, ni višestoljetna pripadnost istoj državi nisu bili uzrokom ostvarenja nekakve zajedničke ''njemačke nacionalne svijesti'', kao ni samorazumijevanja biti ''Nijemac''.