Kraljevstvo Mercija

(Danas dio: centralna Engleska (bez Londona))

Germanski narodi (Angli, Sasi, Juti) su još od 5.st. počeli vršiti osvajanja i naseljavanja rimske provincije Britanije koja je zauzimala veći dio otoka kojeg su keltska plemena nazivali Albion. Ondje su kroz iduća stoljeća osnovali niz manjih kraljevstava – Kent, Wessex, Sussex, Istočna Anglija, Mercija, Bernicia, Deira itd, a do 7.st. ona će se spojit u tri veća kraljevstva Northumbriju, Merciju i Wessex. Društvo Mercije je bilo hijerarhijski organizirano te su ga karakterizirale dominacija muškaraca, pokornost i patrijarhalnost. Mercijska će elita prihvatiti kršćanstvo u 7.st. Kako kršćanska Crkva u ranom srednjem vijeku još uvijek nije imala izgrađenu ni službenu dogmu niti centraliziranu unutrašnju organizaciju, hijerarhiju i infrastrukturu, tako se kršćanstvo na Otok počelo širiti od strane keltskih misionara čiji se oblik kršćanstva donekle razlikovao od rimskog u primjerice specifičnom računanju datuma Uskrsa, svećeničkih običaja, oblicima pokore ili pak u prilagođavanju oblicima života zajednica koje su prihvatile kršćanstvo. Čak i kad se bude organizirala crkvena hijerarhiju po uzoru na Rimsku crkvu, keltska obilježja će i dalje ostati prisutna.

Mercija je svoj vrhunac doživjela pod kraljem Offom (757-796) koji je nadzirao veliki dio središnjeg, južnog i jugoistočnog dijela Otoka, dok u 9.st. dominacija postupno prelazi na stranu Wessexa, da bi njena moć u potpunosti opala kada su Vikinzi (ili Danci, kako su ih tada otočani zvali) osvojili njen veliki istočni dio sedamdesetih godina 9.st. Zadnji nezavisni kralj Mercije je vladao zapadnim dijelom do 879., a njegovi će nasljednici vladati pod suverenitetom Wessexa.