Asturijsko kraljevstvo

(Danas dio: sjeverni Portugal, sjeverna i sjeverozapadna Španjolska)

Asturijsko kraljevsvtvo, sa sjedištem u Oviedu, postalo je čvrsto utvrđeno tek početkom 9.st., nakon pokoravanja susjedne Galicije na zapadu i baskijskih područja na istoku. Istovremeno nastale su veze i s moćnom Franačkom državom, a asturijski kralj se i sam predstavljao kao ''čovjek cara Karla.'' Asturija je u kršćanskom svijetu osobito bila glasovita po galicijskom gradu Composteli, jednog od najznačajnijih europskih mjesta hodočašća. Tamošnji su biskupi tvrdili da su pronašli grob apostola sv. Jakova. Kako je Galicija doslovce smještena u ''kutu Europe'' ono je nadahnulo legendu o sv. Jakov koji je tobože na svojim putovanjima stigao onamo radi misije, što ju je Krist povjerio apostolima da propovijedaju ''u sva četiri kuta na zemlji''. Kao i drugdje u Europi, kršćanstvo se sporo širilo među samim narodom Asturije, a budući da poganska božanstva i vjerovanja nisu bila istisnuta, ona će početi koegzistirati u sinkretizmu s kršćanskim običajima.

 Nakon što su prisilili svog oca kralja Alfonsa III. (vl.866-910.) na abdikaciju, tri su sina zavladali odvojeno na području Leona, Galicije i Asturije. Međutim, ubrzo će se ponovno ujediniti pod jednim vladarom (924), onim u Leonu, pa će se država otada nazivati Kraljevstvo Leon. Na njegovom će, pak, zapadnom graničnom području nastati Kastilja. Brojne privilegije i vojna moć, uz vlastiti jezik, vrijednosti i običaje izgrađene tijekom teškog života na granici, omogućit će katiljskom plemstvu da krajem 10.st. proglase nezavisnost svog područja. Upravo će ujedinjeno kraljevstvo Leona i Kastilje u razvijenom srednjem vijeku postati vodeća kršćanska država na Poluotoku te će kao takva povesti rekonkvistu protiv Maura što će trajati do kraja 15.st.