Kraljevstvo Kastilje i Leona

(Danas dio: zapadna i centralna Španjolska (Galicia, Astrurias, Cantabria, Castilla y Leon, Madrid, Castilla la Mancha, Extramadura, sjeverni dio Andalusia)

Početkom 11.st. dolazi do obnove rekonkviste od strane kršćanskih kraljevstava na Poluotoku, a svoj će nezaustavljivi zamah dobiti tek u prvoj polovici 13.st. kada kastiljsko-leonska osvajanja dosežu do Andaluzije. Sredinom 14.st. su i definitivno otklonjene opasnosti od novih napada iz sjeverne Afrike, dok će od maurskih uporišta na Poluotoku ostati još jedino Granada. Rekonkvista je prije svega bila rat za osvajanje teritorija, a tek će naknadno zadobiti religijsku komponentnu i opravdanje, što bi se moglo usporediti s ideologijom Džihada s druge strane. Važna je bila i uloga viteških redova, primjerice templara, Santigaa, Calatrava, Alcantara, Avisa koji su branili granice i sudjelovali u napadima. Također, osim osvajanja teritorija, rekonkvista je obuhvaćala i proces naseljavanja opustošenog područja s kršćanskim stanovništvom koje bi ubuduće moglo braniti njene granice.

U 14.st. na području Kastilje, ali i Aragona i Portugala, bogati Židovi i muslimani, kao i kulturna elita tih dvaju skupina, bili su zasigurno bolje zaštićeni od drugih s obzirom na to da su njihove aktivnosti zadovoljavale potrebe istih kršćanskih društvenih slojeva. Plemstvo je u cjelini bio presiromašno da bi se moglo mjeriti s kraljem te mu se više isplatilo da bude u njegovoj službi. Često prorijeđeno ratom, redove plemstva popunjavali su hrabri seljaci i europski pustolovi. Kastiljski će jezik, pak, izrasti u jezik kulture i službene komunikacije, iako je narod u Kraljevstvu koristio i leonski, baskijski, galicijsko-portugalski jezik itd.