Kruna Kastilje i Aragona

(Danas dio: Španjolska (bez Baskije i područja oko Granade) i južna Italija)

Četiri krvava građanska rata pogodila su Kastilju između 1415 i 1479, a Aragon su potresale pobune gradskih staleža, a zatim i katalonskih patricija i plemstva 1451/52 i 1460-1471. U okviru tih problema pojavilo se i pitanje ujedinjenja tih dvaju kraljevstava što se i postiglo s vjenčanjem Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastiljske 1469. Naravno, ono nije značilo i rješenje prethodnih problema već označava stvaranje općeprihvaćenog institucionalnog okvira unutar kojeg se ti problemi moraju rješavati. Potkraj 15.st. inkvizicija je u Kastilji i Aragonu doživjela velike promjene – došla je pod strogu kontrolu države, a ne Crkve. Papa je samo potvrđivao imenovanje generalnih inkvizitora, sve je ostale suce imenovao ili opozivao izravno španjolski kralj, a prihodi od novčanih kazni završili su u kraljevskoj blagajni. Također, nakon preobraćenja i izgona Židova i Maura početkom 16.st. cijeli će Poluotok postati kršćanski.

Sve navedeni postupci i mjere trebaju se sagledati u okviru težnje za potpunom eliminacijom skupina koje bi mogle konkurirati u raspodjeli unutarnjih i vanjskih bogatstava te afirmacije plemstva. Konačno, kastiljskim osvajanjem kraljevstva Navare (1511-14) cijeli poluotok (izuzevši Portugal) dolazi pod vlast jednog kralja. Iako se nikada nije dogodila službena proklamacija imena te ujedinjene države, uvriježiti će se ime Španjolska - prema bivšoj rimskoj provinciji Hispaniji koja se kao geografski pojam nastavila koristiti kroz srednji vijek. Ipak njeni će dijelovi poput Aragona, Katalonije, Valencije, Mallorce i Navare zadržat pojedine svoje posebne zakone i običaje do početka 18.st., a i međusobno će se razlikovat prema regionalnim identitetima.