Osmanlije su nakon osvajanja Carigrada 1453. krenule u nezaustavljivo osvajanje istočne Europe gdje će se sukobljavati s bugarskim, vlaškim, moldavskim, srpskim, bosanskim, ugarskim, hrvatskim, slavonskim vladarima i plemstvom. Prodore im je olakšavala činjenica da je moćni ugarski kralj Matijaš u prvom redu bio zaokupljen ratovima sa svetorimskim carevima, češkim kraljevima, ugarskim plemićima i širenjem teritorija prema Srednjoj Europi. Česi su se oporavljali od razornih vjerskih husitskih ratova, a upravo je suzbijanje husizma konačno natjeralo pape i careve da zaborave stoljetno suparništvo i razmišljaju jedino o solidarnosti kako bi zajednički uspostavili svoju vlast nad društvom. Kako je centar pravoslavlja Carigrad pao, moskovski knez Moskvu počinje držati njegovim nasljednikom, a ubrzo se i sam oslobađa tatarske vlasti. U Engleskoj traje građanski rat koji dobiva zavaravajuću suvislost time što ga se naziva Ratom dviju ruža jer ruže Lancasteri i York nisu bile jedini simboli koji su se koristili već je borba za krunu te dvije obitelji bila samo jedna od više sukoba u tom razdoblju. Zapadnu Europu pogađaju ratovi oko burgundskog vojvode, najprije za širenje njegove kontrole, a nakon njegove smrti i ratovi za njegovo nasljedstvo. Na Pirinejskom poluotoku Krune Aragona i Kastilje započinju svoju zajedničku budućnost. Također, uz Portugal će postati prve zemlje što će se upustiti u traženje novih trgovačkih putova sa začinima bogatom Indijom budući da su Osmanlije kontrolirale istočno Sredozemlje.

Istovremeno, 15. je st. bilo razbolje procvata renesanse, odnosno ''ponovnog rođenja'' zanimanja za antičku baštinu tijekom kojeg novi intelektualni pokret, humanizam, obnavlja značaj čovjeka kao pojedinca, veliča njegov osobni um i moć, a smanjuje Božji udio. Uzak krug helenista nije bio ograničen samo na nekolicinu gradova ili kraljevskih dvorova već su ostavili traga po cijeloj Europi - prvenstveno u talijanskim gradovima, ali i u državicama Svetog Rimskog Carstva, Francuskoj, Češkoj, Ugarskoj itd. Svakako, najutjecajniji proizvod renesanse je bio tiskarski stroj, izumljen sredinom 15.st. u Mainzu. U samo nekoliko godina imitatori su osnivali tiskare diljem Europe. Njegova uporaba je omogućila razmjenu raznih ideja na širem prostoru u kraćem vremenskom periodu što će, između ostalog, utjecati na razvoj znanstvenih istraživanja, ali i na afirmaciju narodnih jezika i književnih djela pisanih njime, čime se ujedno počinje umanjivati značenje latinskog jezika. Do tada je latinski bio ne samo jedini jezik na kojem se podučavalo, već i jedini jezik koji se podučavao. U obrazovanju nije imao alternativu jer jednostavno na narodnim jezicima je bilo toliko malo toga zapisano. Širenjem dijela na narodnom jeziku se stvorila unificirana polja razmjena i komunikacija ispod latinskog, a iznad lokalnih ili regionalnih govora. Govornici velikog broja različitih francuskih, engleskih ili španjolskih regionalnih govora, kojima je bilo teško ili gotovo nemoguće sporazumjeti se u razgovoru mogli su sada razumjeti jedni druge putem tiska i papira. U tom su procesu postupno postojali svjesni stotina tisuća, ili čak milijuna ljudi svog jezičnog područja. Ipak, između istih ili sličnih narodnosnih skupina, što su živjele unutar različitih država, nije postojao niti jedinstveni standardni jezik, niti jedinstveno ime za isti jezik, niti zajednički kulturni običaji, a kod velike većine niti svijest o zajedničkom podrijetlu, a samim time ni nekakva narodnosna solidarnost. Oživjeti će i uporaba imena rimskih provincija (Italija, Hispanija, Britanija, Germanija, Belgika, Ilirik itd) koji će poslužiti kao objedinjujući ili neutralni naziv pri imenovanju teritorija, država i naroda što su se našle na području određene bivše rimske provincije. Itd Humanizam postavlja temelje slobode svijesti kod čovjeka što će u idućim stoljećima utjecati na razvoj znanosti neovisne od do tada dominantnog kršćanskog pogleda na svijet. Dugoročno gledajući, više nije bilo povratka od napretka znanstvenih i filozofskih istraživanja, širenja znanja i kulture tiskanim knjigama i inovacijama u umjetnosti.

978b6de7 5c7d 46d6 b8f2 07677cd98ebb
Izvori