Zapadnofranačko kraljevstvo

Danas: zapadna (bez Bretanje), sjeverna i centralna Francuska, zapadna Belgija, sjeveroistočna Španjolska (Navara, Katalonija)

Iako teritorijalno podijeljena, kraljevstva Zapadne i Istočne Franačke su se nastavila smatrati ograncima jedne više zajednice do sredine 10.st., što se u praksi očitovalo i u simboličkom održavanju jednog cara. Država se zvala Franačka (Francia) u smislu ''zemlja Franaka'' budući da je vladajuća dinastija bila iz franačkog plemena. Naravno, njeni stanovnici su velikom većinom bili ne-Franci. Čak štoviše, Zapadna Franačka je teritorijalno bila preveliko područje za vojne i upravljačke mogućnosti kralja, čija prava su prava ograničavale teškoće u komunikaciji i slaba organizacija središnje vlade. Vazalske veze postoje Izvan šireg područja oko Pariza, ali su isprekidane, ako ne i osporavane, a još dalje vazalstvo je nestalo (Gaskonja, Akvitanija, Španjolska marka, grofovija Toulouse). Bretonci su svoju marku svojevremeno učinili kraljevstvom (851-936), a i ubuduće će njihov vlastiti jezik keltskog podrijetla biti prepreka u zbližavanju s Parizom.

     Ipak, razdoblje druge polovice 9.st. su najviše obilježili pohodi Vikinga ili Normana (ljudi sa sjevera) na sjevernomorsku, zapadnoatlantsku i južnosredozemnu obalu, ali i neprekidni napadi uzduž rijeka Schelde, Maas i Seine. Kako bi smirio normanske napade na Pariz kralj će im podariti zemlju na sjeverozapadu zapadnofranačke države koja će po njima i dobiti ime – Normandija. Ono će se početkom 10.st. uzdići u rang vojvodstva. Normani su se ženili francuskim princezama te usvojili kršćansku vjeru i francuski jezik. Normandija je samo formalno priznavala vrhovnu vlast franačkog/francuskog kralja pa su tako i pohode (primjerice na Siciliju ili Englesku) poduzimali na vlastitu inicijativu.