Kneževina Vlaška

(danas dio: regija Vlaška u Rumunjskoj)

U 12. st. se iz karpatskih uporišta na području dolina rijeka Olt i Dunava pojavio narod poznat pod imenom Vlasi. Područje će još sredinom 13.st. biti pod kontrolom mađarskih kraljeva, da bi zatim mongolski pohodi i naposljetku izumiranje vladajuće dinastije Arpad, nakon koje po pravilu slijedi građanski rat oko prijestolja, oslabili njihovu moć. U međuvremenu to je omogućilo uspon tamošnje vlaške elite da zadobiju veći stupanj nezavisnosti te početkom 14.st. osnuju kneževinu Vlašku na čelu s Besarabom I (vl. 1310-1352) s rezidencijom u Campulungu. Ubrzo zatim, sjevernije od nje, na području od istočnih Karpata do rijeke Dnijestar, sredinom 14.st. javlja se i kneževina Moldavija. Otada će sudbina tih dvaju političkih tvorevina biti usko povezana.

 U obje je prevladalo pravoslavlje sa staroslavenskim obredom. Također, starovjekovna rimska okupacije je ostavila za sobom grubi oblik latinskog u napuštenim područjima koji će razlikovati tamošnje stanovništvo od njegovih susjeda (Slavena i Mađara). Još u srednjem vijeku 60% vokabulara činile su posuđenice iz slavenskih jezika, ili iz grčkog ili albanskog. Već početkom 15.st. započeti će osmanska osvajanja njihove zemlje. Općenito od 14.st., a osobito od 15.st. pa nadalje, politički uspjeh vlaških i moldavskih vojvoda svodio se više na održavanje autonomije nego li na suverenost i neovisnost te je ovisio o iskorištavanju suparništva Mađara i Turaka.