758081e1 8b69 48b4 a7e5 6d8d9162b92b
Grb
9f10c49b c04d 4e06 aae5 cb7cb4d2336e
Dres
A24b5093 8f7a 4751 a974 e825dd30cac6

Prva postava - objavljeno: 20.06.19

Pozicija Ime Prezime Mjesto rođenja Like Dislike
GK Gianluigi DONNARUMMA Castellammare di Stabia

16

image/svg+xml

4

GK Hugo LLORIS Nice

10

image/svg+xml

1

DC Giorgio CHIELLINI Pisa

10

image/svg+xml

0

DC Leandro BONUCCI Viterbo

12

image/svg+xml

3

DC Mattia CALDARA Bergamo

2

image/svg+xml

2

DRC Daniele RUGANI Lucca

4

image/svg+xml

2

DLC Alessio ROMAGNOLI Anzio

5

image/svg+xml

1

DRL Matteo DARMIAN Legnano

3

image/svg+xml

2

DRL Mattia DE SCIGLIO Milano

4

image/svg+xml

0

DRL Šime VRSALJKO Rijeka

54

image/svg+xml

7

DL/ML Layvin KURZAWA Fréjus

8

image/svg+xml

3

MC Luka MODRIĆ Zadar

88

image/svg+xml

8

MC Marco VERATTI Pescara

7

image/svg+xml

0

MC Thiago ALCANTARA San Pietro Vernotico

18

image/svg+xml

1

ML/DL Leonardo SPINAZZOLA Foligno

1

image/svg+xml

1

AMC Nicolo ZANIOLO Massa

2

image/svg+xml

0

AMRL Federico CHIESA Genova

2

image/svg+xml

0

AMRL Ivan PERIŠIĆ Split

80

image/svg+xml

4

AMRL/SS Federico BERNARDESCHI Carrara

7

image/svg+xml

1

AMRL/SS Lorenzo INSIGNE Napoli

10

image/svg+xml

3

FRLC Ante REBIĆ Split

41

image/svg+xml

1

FC Andrea BELOTTI Calcinate

5

image/svg+xml

3

FC Ciro IMMOBILE Torre Annunziata

9

image/svg+xml

3

FC Mario BALOTELLI Palermo

5

image/svg+xml

5

FC Olivier GIROUD Chambery

4

image/svg+xml

0

(Danas: Italija, dijelovi obalne Hrvatske, jugoistočni dijelovi Francuske)

Italija je netom prije rata i okupirala i njoj prijateljsku Albaniju koja je sa strateške strane bila važna zbog kontrole Otrantskih vrata te kao baza za moguće napade na Jugoslaviju ili Grčku. Također, zahvaljujući pobjedama Njemačke, Italija je zauzela i dijelove južne Francuske, te anektirali Nicu, Ljubljanu i Split.[1]

Neke od najistaknutijih ideoloških karakteristika talijanskog fašizma su vjerovanje da su nacija i njeni interesi (koje određuju fašisti) iznad važnosti ljudskih prava i sloboda, naglašeni patriotizam te isticanje nacionalnog ponosa tj. superiornosti vlastite nacije nad svim drugima.[2] Također, obilježava ga i slijepo slavljenje "povijesnih tradicija''. Fašistima je bilo jednako važno stvoriti iluziju kontinuiteta političke i kulturne tradicije. Mussolini je za tu prigodu odlučio osloniti se na nikada ponovno dosegnutu i itekako željenu i sanjanu slavu antičkog Rimskog carstva i na Cezara.[3] U tu svrhu su oživjeli rimski pozdrav s uzdignutom desnicom pod 45 stupnjeva, rimski korak, simbol svežnja pruća (fasces) sa sjekirom u sredini itd.

Fašizam nije bio namijenjen samo za bivše ratnike, nego i čitavoj jednoj klasi koja je osjećala da je ugrožen njen društveni položaj i užasavala se raspada tradicionalnih ustanova – religije i nacije, koje komunizam nije cijenio.[4] U fašiste uključio velik broj mladih ljudi budući da je poslijeratna generacija u svojim idealističkim vizijama bila sklona pokretu koji je obećavao radikalnu društvenu promjenu.[5] Ljepota nasilja je bila jedna od mobilizirajućih strasti fašizma.[6] Fašizam ne vjeruje u korisnost trajnog mira jer on nosi u sebi odricanje od borbe i strah od žrtvovanja, a samo rat uzdiže na najviši stupanj sve ljudske snage.[7]  Držali su kako je poticanje rata i nasilja presudno za postizanje kohezije, discipline i eksplozivne energije fašizma.[8] Fašističko nasilje bilo je usmjereno selektivno protiv ''neprijatelja nacije'' – socijalista, južnih Slavena ili afričkih naroda koji su stajali na putu talijanskoj hegemoniji na Sredozemlju.[9]

Talijanski fašizam i njemački nacizam je pogrešno promatrati kao sinonime, iako su dijelili određena obilježja poput vjerovanja u superiornost vlastite nacije, slijepog slavljenja ''povijesnih tradicija'', antikomunizma, jednostranačja, postojanja paralelnih stranačkih i državnih institucija, homogeniziranja nacije kroz agresiju, ekspanzionističke vanjske politike itd. [10]  Ipak, značajna je razlika bila u rasizmu i antisemitizmu kao i centralnim točkama nacizma. Iako je antižidovska kampanja dobila podršku Mussolinija, u Italiji je ona uglavnom bila osuđivana.[11] Treba spomenuti i kako Fašističku Italiju unatoč tome što je promovirala važnost jačanja pojma rase (la razza) u kulturno-povijesnom smislu, nije jako pogodila sjevernoeuropska i američka moda biološkog pročišćenja svog stanovništva (prisilne sterilizacije, medicinska eutanazija).[12] Također, velika razlika je i u samom vođi, odnosno veća nacistička privrženost Fuhreru koga, za razliku od Ducea, nikada nisu ni razmatrali smijeniti.

 

  • [1]  Giuliano PROCACCI, Povijest Talijana, Zagreb, 1996.,312
  • [2] Antun ROŠA, ''Između dva nacionalizma budi se treća strana - Ukrajinski anti-fašisti pozivaju na otpor protiv novih ekstremista i ostataka starog režima'' ,http://www.advance.hr/vijesti/izmedu-dva-nacionalizma-budi-se-treca-strana-ukrajinski-anti-fasisti-pozivaju-na-otpor-protiv-novih-ekstremista-i-ostataka-starog-rezima/
  • [3] Reana SENJKOVIĆ – BURCAR, '' Lica društva - likovi države'', Zagreb, 2002., 118
  • [4] Alaster HAMILTON, Fašizam i intelektualci : 1919-1945., Beograd, 1978., 17
  • [5] Grupa autora, Povijest:  Prvi svjetski rat i poslijeratno doba (1914. - 1936.) , knjiga XVI., Zagreb 2008., 494
  • [6] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 226
  • [7] Grupa autora, Povijest: Predvečerje rata i Drugi svjetski rat (1936. - 1945.) , knjiga XVII., Zagreb 2008., 243
  • [8] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 160
  • [9] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 140
  • [10] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 225,226
  • [11]Alaster HAMILTON, Fašizam i intelektualci : 1919-1945., Beograd, 1978., 114
  • [12] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 41

Izvori