Moskovska kneževina

(Danas dio. Rusija oko Moskve)

Moskva je prije formiranja vlastite kneževine bila dio kneževine Vladimir-Suzdal. Moskovska kneževina nastala je u drugoj polovici 13.st., u razdoblju kada je labava federacija mnoštva slavenskih kneževina, tzv. Kijevskom Rus' ili Zemljom Rus', priznavala vrhovnu vlast azijskih Tatara.  Odnos između ''Rusa'' i Horde bio je odnos pokorenog naroda, iskorištavanog od susjedne države, koja je bila prisutna samo u osobama svojih predstavnika, koji su svoju vlast, učestalo osporavanu, manifestirali upadima i pljačkama. Tatari su iskorištavali činjenicu da su knezovi bili međusobno podijeljeni, a vrhovnima su proglašavali  one koji bi najbolje udovoljili njihovim interesima. Početkom 14.st. prevlast je dobila Moskva, čiji će knez Dmitrij poraziti tatarsku vojsku na Kulikovu polju istočno od Dona (1380), ali će se Moskva usuditi odbiti plaćanje danka Tatarima tek stoljeće poslije toga.

Ruska pravoslavna crkva se nakon pada Carigrada (1453.) pod islamsko Carstvo nameće kao novo uporište pravoslavne vjere. Istovremeno, knez Ivan III. Vasiljević (vl.1462-1505) počinje svoju zemlju smatrati nasljednicom propalog Bizantskog Carstva, Moskvu ''Trećim Rimom'', a sebe skupljačem »svih zemalja Rus« i nasljednikom Kijevske države. Uz pomoć Crkve, knez Ivan III. oslobađa Moskvu od tatarske vlasti. Crkva je desetljećima, uz knezove, čiji je otpor bio manje kontinuiran i nije bio toliko jednoglasan, bila središte otpora tatarskoj vlasti, a sada je izgradila je tada teoriju prema kojoj je veliki knez primio svoju vlast od Boga. Ona je bila ograničena, no morala je biti upotrijebljena za potporu vjere, progon krivovjernika i zaštitu crkvenih dobara. Također, s uzdignućem Moskovske države, koja je sebe proglasila skupljačem »svih ruskih zemalja« i nasljednikom Kijevske države, ta državna tvorevina postupno učvršćuje uz sebe naziv Rus’. Ipak, tatarske će prijetnje s istoka biti konačno uklonjene tek u drugoj polovici 16.st, a istovremeno se pritisak na državu provodio sa Zapada od strane katoličkih Teutonskih vitezova i moćne Poljsko-litvanske unije.