Republika Njemačka

(Danas: Njemačka (bez Ruhra i Saara), Donja Šleska, dijelovi sjeverne Poljske)

Njemačka je bila teško oštećena mirovnim ugovorom u Versaillesu. Izgubila je 1/7 gospodarski važnog teritorija, brojni Nijemci postali su manjina u novonastalim susjednim državama, oduzete su joj prekooceanske kolonije, smanjila se vojska i oduzela mornarica, a ubrzo su joj francuske i belgijske trupe zauzele pokrajinu Ruhr, srce njemačkog rudarstva, industrije i trgovine, kako bi osigurale da se ratna odšteta isplaćuje u naturi poput ugljena.

Tijekom čitavog tog perioda društveno-politička situacija je uglavnom bila nestabilna. Težak život je uvelike bio uvjetovan nametnutim ogromne ratne odštete Pariškim mirovnim ugovorima nakon rata, od strane savezničkih bankara koji su zatim i ''nalazili rješenja'' za isplate (u obliku kratkoročnih zajmova) što je vodilo u još dublje dugove. Inflacija je lišila srednju klasu svih ušteda, a industrijske magnate učinila apsolutnim diktatorima njemačkog privrednog života. Nijemci sami uopće nisu imali osjećaj da su poraženi u ratu, uostalom Njemačka nije ni bila osvojena, a još je manje imala osjećaj da je taj poraz zaslužila. Uporni su protivnici Weimarske republike uvjerili sami sebe da su republikanci, što su uklonili Kaisera i predali se Antanti, odgovorni za njemački poraz i težak mirovni ugovor.

Stanje se u Njemačkoj se dodatno pogoršalo izbijanjem Velike gospodarske krize 1929. Vladala je opasnost od socijalne revolucije radničke klase, a ulice su  postale doslovno nesigurne zbog sukobljavanja paravojnih formacija. Masa razočaranih, dezorijentiranih i nezadovoljnih građana više nije znala kome bi bila lojalna, a upravo su se u takvim uvjetima uspinjali nacisti pod vodstvom Adolfa Hitlera koji će postati kancelar 1933. Godinu dana poslije, nakon plebiscita na kojem je preko 90% birača glasalo pozitivno, objedinjene su funkcije predsjednika i kancelara države - Hitler postaje Fuhrer.