Dansko kraljevstvo

(Danas : Danaska, Island i Schleswig i Holstein u Njemačkoj)

Tijekom 19.st. među danskim i švedskim studentskim krugovima, dolazi do nastanka skandinavizma u smislu književnog, jezičnog i kulturnog pokreta koji je podržavao razne veze među skandinavskim narodima i državama. Ono se usredotočio na promoviranje zajedničke nordijske prošlosti, zajedničkog kulturnog nasljeđa, religije ili mitologije te zajedničkih jezičnih korijena u staronorveškom jeziku. Tijekom 19.st. moć danskog kralja je bila postepeno smanjena da bi nakon revolucionarne 1848 Danska postala  ustavna monarhija.

Pod utjecajem nacionalizma i romantizma u prvoj polovici 19.st. dolazi i do kreiranja islandske nacionalne svijesti u čemu su najvažniju ulogu imali književnici oko lista Fjolnira što je izlazio u Kopenhagenu. Isticali su neke islandske posebnosti poput zadržavanja staronorveškog običaja tvorbe prezimena od očeva imena i sufiksa koji pokazuje djetetov spol (son ili dottir). Ukazivali su na postojanje vlastitog islandskog jezika koji potječe od zapadnonorveškog narječja iz vikinškog doba. Također, Islanđani su se mogli pohvaliti kako su jedini nordijski narod koji je zapisivao svoje mitove i legende iz poganskih vremena – u pjesmama poznatima i kao edde. Na političkoj sceni isticao se Jon Sigurdsson (1811-79), čijom je diplomatskom vještinom ponovno je uspostavljen parlament (Althing, 1848), a Island je dobio samoupravu 1874.