Europsko prvenstvo 1748

Nakon tri rata katoličkih snaga protiv Osmanlija, granice Osmanskog Carstva prema Venecijanskoj Republici i Habsburškoj Monarhiji u jugoistočnoj Europi su se učvrstile na Dunavu, Savi i dinarskom zaleđu jadranske obale, što će ujedno imati i trajne posljedice po teritorijalne granice budućih političkih tvorevina tog područja. Na Baltiku su se uloge zamijenile u nekoliko desetljeća, poljsko-litvanska i švedska moć opadaju, a dolazi do uspona Rusije, čiji su se vladari preselili iz Moskve u novoutemeljeni St.Petersburg. Moć španjolskih kraljeva, na čiji su položaj došli Burbonci početkom 18.st, bio je u stalom padu. Ipak, u Europi su još nizom sporazuma s austrijskim Habsburzima dobili kontrolu nad Napuljem, Sicilijom i Parmom, dok će Habsburzi steći Milano i Toskanu. Sardinija i Pijemont se, pak, ujedinjuju pod dinastijom Savoj u jedno kraljevstvo. Godine 1748. okončan je osmogodišnji rat za austrijsku baštinu. Istina je da su habsburšku Pragmatičku sankciju prihvatile vodeće europske sile u prvoj polovici 18.st, no dogovori su se poštivali samo kad je to nalagali korist ili strah. Tako su protivnici habsburške nasljednice Marije Terezije, kao ženi, osporavali prava nasljedstva na habsburške posjede diljem Europe koje je naslijedila ali i titulu carice Svetog Rimskog Carstva. Nakon niza prevrata, konačna bilanca rata bila da je suprug Marije Terezije postao car Svetog Rimskog Carstva, Pruska je ušla u red velikih europskih sila, napetosti oko kolonijalnih posjeda između Velike Britanije i Francuske su se nastavili.

U 18. st. uočava se značajno nazadovanje vjerskih strasti i ekstremnih duhovnih razmirica. Popušta aktivni pritisak katoličanstva što utječe i na ublažavanje dogmatične strogosti kod protestantizma. Zbog središnje važnosti u individualnom čitanju Biblije, protestantizam je poticao pismenost i razvoj tiska te utjecao na slobodu svijesti kod čovjeka. Sve stvari koje su se uzimale zdravo za gotovo sada traže novu definiciju stoga dolazi do razvoja znanosti i ekonomskog napretka što će 18.st. učiniti razdobljem prosvjetiteljstva. Njegov intelektualni pokret odigrat će važnu ulogu u podupiranju potrage za srećom u ovozemaljskom životu. Filozofi su primjenjivali zamisli znanstvenog napretka kako bi promijenili način na koji ljudi razmišljaju o vlasti i društvu. Shvaćajući da se dobar život ne mora bazirati na određenom religijskom pogledu, tvrdili su da napredak države ovisi o odvajanju religije od politike, a neznanje se iz njihova kuta gledišta povezivalo s vjerskom zadrtošću. Protestantska je etika naglašavala vrijednosti upornoga rada i odricanje od užitka, koji više pogoduju stvaranju ekonomskih sredstava (kapitala) i ponovnomu produktivnom ulaganju nego potrošnji, što će u idućim stoljećima, najprije u Velikoj Britaniji, utjecat na pojavu industrijske revolucije i razvoja novog ekonomskog i društvenog sustava – kapitalizma.

Postalo je jasno da tko vlada morem, vlada trgovinom, tkogod vlada svjetskom trgovinom, vlada svjetskim bogatstvima, pa prema tome i samim svijetom. To će najbolje shvatiti VeLika Britanija, koja je nastala još početkom 18.st. kada je škotski parlament raspustio sam sebe u zamjenu za mjesta u londonskom Parlamentu te udjelu trgovine i imperijalne ekspanzije u povećanoj državi. Velika Britanija izniče kao vodič europske sudbine, a njeno vodstvo koje se mnogo više oslanjalo na saveze, trgovački monopol i nadzor nad morima nego na izravna zauzeća teritorija. Sudjelovat će u gotovo svim većim u svim kutovima Europe te korak po korak graditi Imperij gomilati svoje trgovačke povlastice, strateški važne otoke i prolaze. Presudni događaj koji je Veliku Britaniju učinio vodećom pomorskom silom na svijetu bio je Sedmogodišnji rat (1756-63) s kojim je priuštila brojne afričke, azijske i američke kolonijalne dobitke.