Republika Turska

Kraj Prvog svjetskog rata je za Osmansko Carstvo označio teritorijalni i politički raspad. Najprije je mirom u Sevresu sultan degradiran na sramotni položaj britanskog štićenika, a država doslovno raskomadana. Bospor i Dardaneli su formalno bili pod savezničkom kontrolom, a obale Male Azije dodijeljene su Grčkoj, Francuskoj i Italiji. Bivši osmanski Bliski i Srednji Istok, bogat naftom, podijelile su Velika Britanija i Francuska. Na nekim su područjima (Irak, Kuvajt) postavili na vlast lojalne lokalne dinastije, dok su preostale dijelove podredili izravnom svojoj vlasti, ali će se ta područja zbog rastuće nepopularnosti imperijalizma, više neće zvati ''kolonije'' već ''mandati''. Međutim, u dva uzastopna rata unutar razdoblja 1919. do 1922., prvo protiv sultanovih snaga i zapadnoeuropskih snaga, a zatim i protiv Grčke, revolucionarna je vojska pod vodstvom Kemala Ataturka poništila određene ugovore iz Sevresa i osnovala Tursku Republiku koja je obuhvaćala Istanbul s malim zaleđem na europskoj strani te Malu Aziju.

Tragična posljedica rata s Grčkom biti će prisilna razmjena muslimanskog i pravoslavnog stanovništva između dvaju država koja je ukupno brojala i do preko milijun i pol ljudi. U tursko društvo je uveo brojne radikalne reforme. Prema Ataturku ništa nije toliko sprječavalo napredak bivšeg Carstva koliko vjersko uplitanje u područje znanosti, stoga je usmjerio državu prema sekularizmu. ''Pozapadnjačio'' je i način odijevanja islamskih muškaraca i žena, a da bi osnažio tursku nacionalnu svijest nauštrub šireg islamskog osjećaja zajedništva, nametnuo je narodu latinicu. Ipak, zbog krize identiteta nastalog nestankom Carstva, intelektualci i vladajuća klasa nisu se smatrali Turcima nego podanicima univerzalne islamske države kojom vlada sultan.