Europsko prvenstvo 920

Bilo da se radilo o Simeonovoj Bugarskoj, ili prostranoj državi kijevskog kneza na istoku, ogromnoj Zapadnoj ili Istočnoj Franačkoj, maloj Kraljevini Hrvatskoj u jadranskom zaleđu, Asturijskom Kraljevstvu na Pirinejskom poluotoku itd. apsolutno nijedna srednjovjekovna tvorevina nije imala čvrsto definirane granice, pa čak i one najmoćnije nisu bile ni dinastijski osigurane, niti prostorno utvrđene. Više se radilo o utjecaju vladara na neko područje, a to se najbolje očitovalo u vladarskoj sposobnosti ubiranja poreza. Pitanje je priznaje li njegov prvi susjed takvo stanje i postoji li permanentan sukob oko razgraničavanja. Vladareva je smrt uvijek bila ispitom stabilnosti države, što bi značilo da su njene granice ovisile o njegovoj osobnosti.

Slika što su ju srednjovjekovni ljudi imali o čovjekovoj sudbini bila je bez izuzetka sastavni dio općeg tumačenja što su ga dale kršćanska teologija i eshatologija. Tadašnjim je umovima bilo strano shvaćanje svijeta u kojem nema nadnaravnih sila. Svi fenomeni života, od iznenadne oluje, zemljotresa, bolesti, do uspješne žetve ili smrti neke osobe, definirani su kao volja Božja ili zloba đavola, kao ljudski grijeh ili kao moralno zastranjivanje. Duh opsjednutosti spasenjem i strah od Pakla prožimao je ljude srednjovjekovlja. S kršćanstvom, kao jedinom dopuštenom religijom u europskom srednjovjekovnom društvu, se kreirao duh apsolutne dogmatike čime se razgrađivalo umijeće kompromisa te prihvaćanja i apsorbiranja drugačijeg. Na razini kolektivnog mentaliteta, nevjerojatna je pomutnja miješala prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta se pomutanja prije svega očituje u ustrajavanju na kolektivnoj odgovornosti koja je očevidni izraz zaostalosti. Svi su živi ljudi zajedno odgovorni za grijeh Adama i Eve, svi su Židovi suvremenici odgovorni za Kristovo stradanje, svi su muslimani odgovorni za Muhamedovu herezu. Bizantski svijet, muslimanski svijet i Kina nadilazile su srednjovjekovni Zapad po sjaju novčane privrede, urbane civilizacije, proizvodnji luksuznih proizvoda, ali tehnološka razina je i njima bila osrednja. Gotovo sve naprave koje se koriste u to doba opisali su već znanstvenici iz helenizma. Slabost tehničke opremljenosti očitovala se u prevlasti alatke nad strojem, slaboj djelotvornosti alatke, nedostatnosti poljoprivrednih strojeva i tehničkih pomagala koji daju slabi prinos, osrednjosti prijevoza, financijskog i trgovačkog poslanja. Zacijelo nema polja u srednjovjekovnom životu na kojemu je jedno drugo obilježje mentaliteta, užas pred ''novinom'', djelovao s više antiprogresističke snage nego li je to na tehničkom polju. Uvoditi nešto novo predstavljalo je, u još mjeri nego ranije, čudovišnost, ali i grijeh. Ono je značilo izlaganje opasnosti za gospodarsku, duhovnu i društvenu ravnotežu. A kako su novine koristile isključivo velikašima, naići će na otpor, pasivni ili aktivni, seljačkih masa.