Francuska

(Danas dio: regija Ile de France s Parizom)

Iako će zapadnofranački vladari koristiti i dalje titulu Kralja Franaka (Rex Francorum), radi promijenjenih političkih okolnosti – stvaranja (Svetog) Rimskog Carstva na istoku te izumiranja karolinške dinastije u Parizu i dolaska na prijestolje obitelji Capet (987.) o Zapadnoj Franačkoj se otada može govoriti kao o Francuskoj, a o njenim franačkim vladarima kao Francuzima. Dinastija Capet se održavala zahvaljujući svojoj osrednjosti: ne smetajući nikom, predstavljajući samo vrh feudalne piramide. Francuska samo slučajno nije postala sastavni dio stvorenog Carstva na istoku. Za razliku od sjevernotalijanskog područja, Pariz nikada nije stajao na putu za Rim gdje su se carevi krunili, stoga ga oni nisu imali razloga ni zauzeti. Njegovi tradicionalni savjetnici, odnosno biskupi, opati, kneževi i grofovi ni ne žele mu učinkovitije pomoći. Pospješiti intervencije kralja značilo bi kompromitirati vlastiti sudski i vojni monopol, a s druge strane, i oni su sami predmet sporova i konkurencije na vlastitim posjedima.

Tek od kraja 12.st. franački vladari počinju koristiti titulu kralja Francuske (rex Franciae), a takva promjena naziva je bila isključivo lingvističke prirode, u stvarnosti tadašnjih ljudi se nije ništa promijenilo po pitanju identiteta. Sredinom 12. i početkom 13.st je ujedno počelo osjetnije širenje kraljevske vlasti u granicama njegove države. Muška linija nasljednika Huga Capeta je vladala Francuskom od 987. do 1792., i ponovno od 1814. do 1848., bilo da se radilo o izravnim vezama ili ograncima dinastija koji su zbog toga poznati pod imenima Valois i Bourbon.