Austrijsko carstvo
Austrijsko carstvo je u postnapoleonskoj Europi bilo jedno glavnih zagovaratelja i čuvara starog poretka, odnosno protivnika ideja Francuske revolucije.
Grb
Dres
Pozicija | Ime | Prezime | Mjesto rođenja | Like | Dislike | |
---|---|---|---|---|---|---|
GK | Jan | OBLAK | Škofja Loka |
44 |
6 |
|
GK | Petr | CECH | Plzeň |
9 |
0 |
|
DC | Aleksandar | DRAGOVIĆ | Beč |
7 |
4 |
|
DC | Martin | ŠKRTEL | Handlová |
32 |
10 |
|
DC | Milan | ŠKRINIAR | Žiar nad Hronom |
41 |
6 |
|
DRC | Branislav | IVANOVIĆ | Sremska Mitrovica |
42 |
15 |
|
DRL | Matteo | DARMIAN | Legnano |
3 |
2 |
|
DRL | Šime | VRSALJKO | Rijeka |
54 |
7 |
|
DR | Andrea | CONTI | Lecco |
3 |
0 |
|
DR | Lukasz | PISZCZEK | Goczałkowice-Zdrój |
14 |
2 |
|
DR/MR | Darijo | SRNA | Metković |
13 |
9 |
|
DL/MLC | David | ALABA | Beč |
28 |
3 |
|
DMC | Manuel | LOCATELLI | Lecco |
1 |
1 |
|
DMC | Milan | BADELJ | Zagreb |
44 |
6 |
|
MC | Luka | MODRIĆ | Zadar |
89 |
8 |
|
MC | Mateo | KOVAČIĆ | Linz |
20 |
0 |
|
MC | Roberto | GAGLIARDINI | Bergamo |
3 |
2 |
|
MRLC | Marcelo | BROZOVIĆ | Zagreb |
43 |
4 |
|
AMC/SS | Marek | HAMŠIK | Banská Bystrica |
39 |
5 |
|
AMRLC | Dušan | TADIĆ | Bačka Topola |
21 |
8 |
|
AMRL | Ivan | PERIŠIĆ | Split |
80 |
4 |
|
AMRL | Mijat | GAĆINOVIĆ | Novi Sad |
9 |
9 |
|
FRLC | Ante | REBIĆ | Split |
41 |
1 |
|
FRLC | Manolo | GABBIADINI | Calcinate |
4 |
1 |
|
FRLC | Mario | MANDŽUKIĆ | Slavonski Brod |
50 |
1 |
|
FRLC | Marko | ARNAUTOVIĆ | Beč |
8 |
3 |
|
FRLC | Marko | PJACA | Zagreb |
17 |
0 |
|
FC | Andrea | PETAGNA | Trst |
1 |
4 |
|
FC | Andrea | BELOTTI | Calcinate |
5 |
3 |
|
FC | Patrik | SCHICK | Prag |
6 |
4 |
|
FC/SS | Andrej | KRAMARIĆ | Zagreb |
44 |
3 |
(Danas dio: Austrija, Češka, Mađarska, Hrvatska, sjeverna Srbija, zapadna Rumunjska, Slovenija, obalna Crna Gora, sjeverna Italija, dio Šleske u Poljskoj, Slovačka)
Nakon Napoleonovih ratova i Bečkog kongresa (1815.) Habsburške nasljedne zemlje su se našle u dvije političke tvorevine – Njemačkom Savezu i Austrijskom Carstvu. Također, potonje je dobilo teritorijalno proširenje u vidu propale Napoleonove Italije i Venecijanske Republike što je Carstvo učinilo sredozemnom silom i dijelom Zapadne Evrope. Pitanje Italije biti će u središtu austrijske vanjske politike idućih četrdeset godina. I dok su u Njemačkom Savezu vodili borbu za prevlast s Pruskom, u Austrijskom Carstvu su se Habsburzi morali suprotstavljati jačanju nacionalnih pokreta, ponajprije Čeha i Mađara.
Zbog njemačke dominacije u političkom, kao i dominacije njemačkog jezika u društvenom i kulturnom životu, na inicijativu čeških i slovačkih intelektualaca dolazi do nastanka panslavističkog pokreta (grč.pan – svi), što se očitovao u suradnji slavenskih naroda u Carstvu (Česi, Slovaci, Hrvati, Poljaci, Rusini, Slovenci, Srbi) na kulturnom polju (jezik, književnost). Inspirirani idejama Francuske Revolucije o naciji, slavenski su intelektualci shvatili da svoju društvenu i nacionalnu afirmaciju mogli postići jedino suradnjom i međusobnim učvršćivanjem veza. Nisu zahtijevali nikakvu samostalnu nacionalnu državu već su izražavali lojalnost habsburškom caru.
Restauracijsko razdoblje u kojem je kancelar Klemens Metternich (1809-48) nastojao uspostaviti i domaće i međunarodne odnose na temelju očuvanja postojećih vrijednosti, potrajat će sve do revolucionarnih zbivanja 1848-49. koja su osobito pogodila habsburšku vlast. Pa iako će ih njih izaći kad pobjednik, ona se ipak morala prilagoditi određenim modernizacijskim reformama.
Izvori
- Miran MARELJA, ''Međunarodni odnosi Prusije od Bečkog kongresa do ujedinjenja Njemačke (1815. - 1871.)'', Pravnik, 45/2012., br.91
- Nikša STANČIĆ, ''Ideja o "slavenskoj uzajamnosti" Jana Kollara i njezina hrvatska recepcija'', Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 30/1997, br.1,
- Alan John Percivale TAYLOR, Habsburška monarhija: 1809-1918., Zagreb, 1990.
- Grb, https://en.wikipedia.org/wiki/Coat_of_arms_of_Austria-Hungary