920272fe 44cf 477c a6ae 4d73497a0a05
Grb
C0afe3e7 24ee 4ffa 9ebe 5d5f1b75fc4e
Dres
94c2881f 8975 4b36 8c5c 03add44d69f9

Prva postava - objavljeno: 28.06.19

Pozicija Ime Prezime Mjesto rođenja Like Dislike
GK Predrag RAJKOVIĆ Negotin

16

image/svg+xml

3

DC Matija NASTASIĆ Valjevo

52

image/svg+xml

3

DC Nikola MILENKOVIĆ Beograd

13

image/svg+xml

5

DC Uroš SPAJIĆ Beograd

3

image/svg+xml

1

DRLC Nenad TOMOVIĆ Kragujevac

16

image/svg+xml

5

DRL/MR Adam MARUŠIĆ Beograd

5

image/svg+xml

1

DR/MR Dušan BASTA Beograd

3

image/svg+xml

1

DL/ML Aleksandar KOLAROV Beograd

38

image/svg+xml

7

DL/ML Ivan OBRADOVIĆ Obrenovac

11

image/svg+xml

2

DMC Luka MILIVOJEVIĆ Kragujevac

26

image/svg+xml

6

DMC Nemanja MATIĆ Vrelo

52

image/svg+xml

4

MC Nemanja GUDELJ Beograd

2

image/svg+xml

0

MC Nikola MAKSIMOVIĆ Beograd

22

image/svg+xml

10

MC Zlatko JUNUZOVIĆ Loznica

11

image/svg+xml

6

AMRLC Milot RASHICA Vushtrri

2

image/svg+xml

9

AMRL Andrija ŽIVKOVIĆ Niš

15

image/svg+xml

2

AMRL Filip KOSTIĆ Kragujevac

24

image/svg+xml

6

FC Aleksandar MITROVIĆ Smederevo

25

image/svg+xml

8

Štab njemačkog vojnog zapovjednika u Srbiji se sastojao iz dvije uprave: jedna je bila za vojna, a druga za civilna pitanja. Šef potonje je praktično bio civilni guverner Srbije kome je kolaboracionistička vlada generala Milana Nedića, postavljena u kolovozu 1941., polagala račune o svom radu.[1] Sam general Milan Nedić je bio heroj Balkanskih ratova, Prvog svjetskog rat te bivši ministar vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije smijenjen s te dužnosti 1939. zbog velikih simpatija prema snazi njemačke vojne mašinerije. Bio je konzervativac, izrazit antikomunist i antijugoslaven te podržavatelj ideje Velike Srbije.[2] Uspio je smanjiti broj stradalih Srba u njemačkim represijama i brinuo se o srpskim izbjeglica iz NDH.[3] Vrlo se često obraćao ''braći Srbima i sestrama Srpkinjama, srpskoj omladini, seljacima srpskim…'' toj ''arijevskoj srpskoj naciji'', koja naravno u nekim širim okvirima u Trećem Reichu je bila daleko od povlaštene nacije.[4] 

Nedić tražio od Nijemaca nekoliko uvjeta, prije svega veću autonomiju za Srbiju, ali prihvaćeni su samo oni koji su bili njima od interesa: formiranje policijsko-vojnih snaga koji su bili u službi Nijemaca kao izvanredna pomoć u lovu na Židove i u borbi protiv komunističkih partizana, te zastava, grb i himna, koji su stanovništvu trebali dati privid samostalnosti Srbije pa i “državnosti“ te doprinijeti jačanju autoriteta Nedićeve vlade.[5]

Iako je provođenje holokausata u potpunosti bilo u nadležnosti njemačkih vlasti, sve su njihove naredbe sprovođene kroz čitav niz uredaba koje je potpisivala Nedićeva vlada čime je legitimiziran holokaust i proces degradacije Židova i Roma kao građana drugog reda.[6] Također, srpske vojno-policijske snage su dale i samostalni “doprinos“ traganju za Židovima, njihovom lišavanju slobode, pa potom predaji nacističkom okupatoru “na dalji postupak.“[7]

Paralelno s prisustvom njemačkih snaga i njoj lojalnih srpskih vojno-policijskih formacija, u koje treba spomenuti i Ljotićev Srpski dobrovoljački odred,[8] na području Nedićeve Srbije – koja se teritorijalno prostirala preko prijeratne južne i centralne Srbije s Beogradom, sjevernim dijelom Kosova i Banatom – velik broj Srba je pristupio različitim četničkim grupacijama te komunističkom partizanskom pokretu. Tako da je tijekom 1941-44. u Srbiji trajao građanski rat gdje su svi sa svima u pojedinim fazama i surađivali, osobito u zajedničkoj borbi protiv komunističkih snaga.

Što se tiče četničkog pokreta, njega je kraljevska vlada u izbjeglištvu početkom rata proglasila Jugoslavenskom vojskom u otadžbini. Formalno mu je na čelu bio Draža Mihajlović, no budući da su postojali još i crnogorski, hercegovački, bosanski, dalmatinsko-lički i slovenski četnici, pokret kao takav nije imao jedinstvenu organizaciju, a mnogi su četnički vojvode prerasli u prave oblasne gospodare,[9] uspostavljajući različite oblike suradnje s Nedićem, Talijanima, Nijemcima čak i snagama NDH. Pokret se službeno zalagao za kontinuitet Jugoslavije, s prvenstvom Srbije, ali je gotovo u potpunosti bio jednostrano nacionalno orijentiran i kao takav nije mogao biti ujedinjujući faktor na području Jugoslavije.[10] Četništvo je naprosto bilo nastavak stare hajdučije patrijarhalnog stanovništva, a njegova je ideologija utemeljena na plemenskom mentalitetu te je kao takvo moralo prijeći u nasilje nad ne-Srbima, odnosno pripadnicima drugih ''plemena''.[11]

 

  • [1] Zlatoje Martinov, NDH I NEDIĆEVA SRBIJA: Sličnosti i razlike, SAVEZ ANTIFAŠISTA SRBIJE, ORION|ART Beograd, 2018., 61
  • [2]ISTO, 128
  • [3] Aleksandar Stojanović, ''SMRT MILANA NEDIĆA: Izdajnik ili tragičar?''
  • https://www.ekspres.net/istorija/smrt-milana-nedica-izdajnik-ili-tragicar
  • [4] Branislav Grković, "Neobavešteni, a delimo se oko Nedića"
  • https://www.b92.net/info/intervju/index.php?yyyy=2015&nav_id=1072656
  • [5] Zlatoje Martinov, NDH I NEDIĆEVA SRBIJA: Sličnosti i razlike, SAVEZ ANTIFAŠISTA SRBIJE, ORION|ART Beograd, 2018.,74
  • [6] Branislav Grković, "Neobavešteni, a delimo se oko Nedića"
  • https://www.b92.net/info/intervju/index.php?yyyy=2015&nav_id=1072656
  • [7] Zlatoje Martinov, NDH I NEDIĆEVA SRBIJA: Sličnosti i razlike, SAVEZ ANTIFAŠISTA SRBIJE, ORION|ART Beograd, 2018.,91
  • [8] Darko DUKOVSKI, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća , sv.II., Zagreb, 2005., 194
  • [9] Sabrina Petra RAMET, Tri Jugoslavije : izgradnja države i izazov legitimacije : 1918.- 2005., Zagreb, 2009., 199
  • [10] Zdravko DIZDAR, '' Četnički pokret na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1941.-1945'', Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009.,66
  • [11] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996., 334

Izvori
    •  
    • Zdravko DIZDAR, '' Četnički pokret na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1941.-1945'', Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009.
    • Darko DUKOVSKI, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća , sv.II., Zagreb, 2005.
    • Zlatoje Martinov, NDH I NEDIĆEVA SRBIJA: Sličnosti i razlike, SAVEZ ANTIFAŠISTA SRBIJE, ORION|ART Beograd, 2018.
    • Sabrina Petra RAMET, Tri Jugoslavije : izgradnja države i izazov legitimacije : 1918.- 2005., Zagreb, 2009.
    • Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996., 334
    • Aleksandar Stojanović, ''SMRT MILANA NEDIĆA: Izdajnik ili tragičar?''
    • https://www.ekspres.net/istorija/smrt-milana-nedica-izdajnik-ili-tragicar
    • Branislav Grković, "Neobavešteni, a delimo se oko Nedića"
    • https://www.b92.net/info/intervju/index.php?yyyy=2015&nav_id=1072656