Europsko prvenstvo 1648.

Godina 1648. je označila i kraj vjerskog Tridesetogodišnjeg rata (1618-48) koji je obuhvatio srednju i zapadnu Europu. Isprva je to bio građanski rat suprotstavljenih vjerskih frakcija, protestanata i katolika, unutar Svetog Rimskog carstva, ali je uskoro prerastao u bitke za vrhovnu moć u Europi u kojima su protiv cara sudjelovali u određenim fazama i Danska, Švedska i katolička Francuska. U konačnici je Westfalskim mirom potvrđena sloboda vjeroispovIjesti unutar Carstva. Pogubnost rata je dovela do toga da se među regijama njemačkog govornog područja unutar Carstva stvorio snažan animozitet koji je sprječavao njihovo bilo kakvo političko jedinstvo sve do druge polovice 19.st. Iako su im time razbijene ambicije za ujedinjenjem svih državica Carstva, Habsburgovci nisu osuđeni na propast već su priznati od europskih sila, ne više samo zbog carske titule nego i zbog njezine vlastite snage. Također, Westfalskim mirom izrodio se sustav zasnovan na teritorijalnom suverenitetu carstva ili kraljevstva, otkada će se i kolektivna pripadnost naroda početi određivati teritorijalno. Preostale izravne ili neizravne posljedice rata bile su postajanje Švedske vodećom silom na Baltiku, habsburško priznavanje nezavisnosti Švicarskoj konfederaciji i pobunjenim sjevernim protestantskim provincijama, odnosno Nizozemskoj koja je već tada bila pomorska sila. Nadalje, Portugalci su se uspjeli odvojiti od habsburške vlasti iz Madrida, čiji je vladar ujedno morao se suočavati s pobunama u Napulju i Barceloni, ali i s nastavkom rata protiv Francuske koji će završiti tek deset godina nakon Westfalskog mira. Francuskom je, pak, umjesto maloljetnog kralja Luja XIV upravljao kardinal Mazarin, a od sredine 17.st. započinje francuska hegemonija nad velikim dijelom zapadne Europe Istovremeno, odvojena od zbivanja na kontinentu, Englesku je potresao građanski rat kralja i Parlamenta, što će ujedno biti izravno povezano i s vjerskim sukobima u Škotskoj te katoličkom ustanku Iraca protiv engleske vlasti.

 Iako je uspjela očuvati moć u južnoj i središnjoj Europi, katolička Crkva nakon pobjede reformacije na sjeveru počinje postepeno gubiti monopol nad istinom i mogućnošću fizičke prisile. Reformacija i vjerski ratovi su utjecali na podjelu Europe na Sjever i Jug, a njihova će različitost u shvaćanju i provođenju kršćanskog nauka utjecati na izmjenu političkog, gospodarskog i društvenog lice Europe. Iz neprekidnih ratova proizašle su i nehotične koristi: inovacije u vojnoj tehnologiji, umijeće sve boljeg prikupljanja prihoda za vojne potrebe. Jednostavno u Europi je bilo doslovce stotine država i država-gradova, samim time i  konkurencije na području politike i gospodarstava, književnosti, znanosti, a konkurencija je poticala inovativnost.

Stotine konkurentskih država, od kraljevina na zapadnim obalama do brojnih gradova-država koji su se pružali između Baltika i Jadrana, a osobito Engleska, Nizozemska i Francuska nisu mogle ostati postrance dok njihovi neprijatelji Španjolci i Portugalci stjecali bogatstvo u prekomorskim zemljama. Nizozemska i britanska vlast je dodjeljivala trgovinski monopol dioničkim društvima u zamjenu za udio u njihovoj dobiti i sporazum prema kojemu će ta društva djelovati kao mornarički kooperanti protiv suparničkih sila. I premda su povećale kraljevske prihode, smanjile su kraljevske povlastice stvorivši nove i trajne aktere u ranim modernim državama: bankare, vlasnike obveznica i direktore kompanija. Kolonije su značile sigurna izvozna tržišta što ih suparničke sile nisu mogle zaštiti carinama. Značilo je veće povrate od ulaganja nego u domovini.