Kraljevina Pruska

(Danas dio: dijelovi sjeverne Njemačke i sjeverne Poljske)

Pruska je dobila ime prema Prusima, baltičkom plemenu čija će područja od 13. do 15. st. uklopiti u svoju državu ili Teutonski vitezovi ili poljski plemići te će se oni sami s vremenom ili germanizirati ili polonizirati. U prvoj polovici 16.st. teutonski meštar Albert Hohenzollern se preobratio na luteranstvo te došao na čelo novoformiranog Pruskog vojvodstva, a ključan događaj u ''prodoru pruskog imena na zapad'' biti će početak 17.st. kada to vojvodstvo nasljeđuje linija Hohenzollerna, čiji su članovi na čelu Brandenburga ujedno bili i veliki izborni knezovi svetorimskih careva. Tako su Hohenzollernovi posjedi imali dvije jezgre koje nisu imali dodirnih granica: Brandenburg unutar Carstva i Vojvodstvo Prusku izvan Carstva, što će im omogućiti da vode neovisniju politiku te da ujedno postanu i protuteža habsburškim carevima. Početkom 18.st. proglašavaju Prusko Kraljevstvo sa sjedištem u Berlinu. Hohenzollerni su sklapanjem saveza i brakova još tijekom 17.st. stekli velike, geografski nepovezane, posjede od Istočnog Baltika do Porajnja.

 Kako zbog pritiska moćnih susjeda, Švedske i Poljsko-Litvanske Unije, tako i zbog obrane raštrkanih posjeda, Pruska je bila prisiljena ojačati svoju, do tada beznačajnu, vojnu silu. Već u drugoj polovici 18.st. s obzirom na omjer broja vojnika i stanovnika, Pruska postaje najmilitariziranija zemlja na svijetu, a svoj ključ njena uspona će biti naglasak na drilu i sprezi te ubojito preciznoj vatrenoj moći topništva. Država osobito doživljava uspon tijekom vlasti Fridrika II (vl.1740.-86.) kada on vodi politiku vjerske snošljivosti, slobode mišljenja (ne i djelovanja) te useljavanja stranaca koji su pridonijeli pruskom gospodarstvu, što je omogućilo da se prikupi više poreza, a ono da se održava veća vojska, a slijedom toga i osvajanje više teritorija.