Vojvodstvo Frankonija

(Danas dio: centralna Njemačka (savezna pokrajina Hessen, Tiringija, dijelovi Porajnje-Falaćke, Baden-Wurttemberga, Bavarske)

Iz redova salijskih Franaka će proisteći i četiri cara tijekom 11. i 12. st. Kada je saksonijska carska dinastija izumrla, titula cara je prešla Konradu II. (vl.1024-39), zadnjem vladaru koji je nosio titulu vojvode Frankonije. Nakon njegove smrti područje oko Rajne će se naći pod upravom brojnih manjih političkih tvorevina poput gradova Frankfurt, Speyer i Worms, princ-biskupije Mainz itd.''Njemački'' kraljevi su kroz srednji vijek za svoju titulu koristili naziv Rimski kraljevi (Romanorum Rex) čime su naglašavali svoje božansko pravo na carsko prijestolje. Upravo će se za vrijeme careva iz Frankonije prvi put biti upotrijebljen naziv Njemački kralj (Teutonicorum Rex ) i to od strane pape u drugoj polovici 11.st. čime je implicirao da je carev autoritet isključivo lokalni i da je on u rangu ostalih europskih kraljeva. Budući da mu u stvarnosti nisu bili nimalo podređeni, europski monarsi su za njih koristili pridjeve ''Teutonski'' ili '''Alemanski'' čime su iskazivali kako ne priznaju njihovu nekakvu rimsku univerzalnu vlast koju su sami uporno isticali.

 Carska titula je, doduše, bila najviši vladarski naslov, ali je od svih naslova imala najmanju političku težinu i bilo ju je najteže osigurati jer je izbor ovisio o volji izbornika. S druge strane, kako bi oslabili velike vojvode carevi su svakom vazalu ili grupi vazala bi suprotstavili drugu grupu. Sve mjere su imale isti cilj: podijeli pa vladaj. Da bi pak oslabili grofove, upravu nad gradovima i grofovijama predali su u ruke biskupa jer biskup nije mogao prenijeti tu funkciju na svoje potomke, a njegova nasljednika određivao je obično car.