Grčka

(Danas: centralna Grčka, Peloponez)

Rat Grka protiv Osmanlija su obilježili i međusobni sukobi ustanika zbog kontrole nad oslobođenim teritorijima i borbe za vodstvo u budućoj vlasti. Istovremeno, Osmanlije su bile suočene s unutarnjim problemima. Iako je u Europi tada vladalo oduševljenje antičkom umjetnošću i filozofijom, sudjelovanje stranih sila radi ostvarivanja ''nezavisne Grčke'' ne smije se shvatiti kao poduhvat koji je izveden isključivo zbog nekih viših ideala, već se prije svega iza njega stajali određeni geopolitički interesi. Velika Britanija je radi geostrateške važnosti strahovala da Grčka ne dođe pod utjecaj Rusije ili Francuske dok je Rusija nastojala iskoristiti pokolje nad Grcima da protegne svoj protektorat nad svim kršćanima Osmanskog Carstva i tako se približi svom najvažnijem cilju – zauzimanja Bospora i Dardanelija.

Rat za grčku nezavisnost je zapravo okončan osmanskim porazom u ratu protiv Rusije 1828-29. kada je ujedno stvorena i nezavisna Grčka na području Peloponeza te središnjih dijelova južno od Tesalije.  Općenito, ''Grčko'' stanovništvo je četiri stoljeća živjelo unutar osmanskog državnog sustava, stoga je i više nego razumljivo da je ono sebe do 19.st. više identificiralo po pravoslavnom religijskom nego li po nekakvom grčkom nacionalnom identitetu.