Europsko prvenstvo 1580.

Nakon gotovo dvije stoljetne vlasti, na poljsko-litavskom prijestolju više nema izumrle dinastije Jagelovića. Započinje rusko osvajanje Sibira i pokušaji izlaza na Baltik, što, pak, sprječavaju Poljska i Švedska. Godine 1580., uslijed nedostatka nasljednika dinastije Aviz, golemi portugalski imperij pada pod upravu ionako goleme Španjolske. Ona je osim prekooceanskih područja kontrolirala i veći dio Apeninskog poluotoka te Niske zemlje na obali Sjevernog mora. Islamske osmanske snage su nezaustavljivo harale jugoistočnom, istočnom i središnjom Europom, doprijevši čak i do Budima, čime su svele Zemlje ugarske krune na ''ostatke ostataka'', a zaprijetile su i južnim dijelovima Poljsko-Litvanske Unije te zauzeli sjevernu obalu Crnog mora s Krimskim kanatom. Istovremeno, kršćanske snage su bile zaokupljene međusobnim pokoljima katoličke i reformatorske frakcije.

Iz naglašavanja saksonskog svećenika Martina Luthera (1483-1546) za potrebom individualnog proučavanja Biblije, koju radi dostupnosti širim slojevima treba provoditi na narodne jezike, izroditi će vjerski pokret poznat kao reformacija koja dovodi do raskola unutar zapadne Crkve i nastanka brojnih reformatorskih crkava. Njihove su zajedničke točke bile brojne: raskid s Rimom, ukidanje redovnog svećeničkog zvanja, smanjenje broja sakramenata, ukidanje štovanja svetaca, ukidanje indulgencije (plaćanja oprosta grijeha). Na uspjeh širenja reformacije izravno je utjecao razvoj tiska, a neizravno osmanska osvajanja na jugoistoku Europe kao i ratovi s Francuskom koja su primorali katoličke Habsburgovce da zadrže određene snage na tom bojištu i ne uguše reformatorski pokret u začetku. Vjerska rasprava je prerasla u politički obračun. Pojedini velikaši su prihvatili Lutherovo učenje jer su u njemu vidjeli sredstvo razbijanja carskog i crkvenog nadzora nad svojim državama i posjedima, što su i postigli mirom u Augsburgu (1555). Karakteristike prvobitne Protestantske crkve bili su red, strogost i željezna ruka. Pokrenuta u znaku slobode i pobune, reformacija ubrzo upada u istu nepomirljivost koju je prebacivala svom protivniku, pa tako zbog vjerske nesnošljivosti i s protestantske strane dolazi do progona i ubijanja stanovništva katoličke vjeroispovijesti. I dok su u snažno konzervativnim katoličkim sredinama na jugu Europe inkvizicija, Kongregacija za nauk vjere i novoutemeljeni Isusovački red u korijenu obuzdali sva učenja u suprotnosti s Rimskom crkvom i stavili pod kontrolu sve oblike religioznog i kulturnog života, vjerski sukobi će obilježiti politiku područja sjeverne i zapadne Europe. Francuska je bila zatrovana mržnjom hugenota i katolika. Područja burgundskog nasljedstva ili Niske zemlje biti će podijeljene na sjeverni protestantski dio i južni katolički koji će ostat vjeran Habsburgovcima. Na engleskom prijestolju naći će se Elizabeta (1558-151) čiju će vladavinu obilježiti gušenje urota, borba protiv katoličkih Iraca i protiv moćne Španjolske. U Skandinaviji osim sukoba s domaćim pobornicima katolicizma dolazi i do brojnih ratova Danske i Švedske.