Španjolsko carstvo

Danas dio: Španjolska, Portugal, dijelovi Italije, Belgije, Brazila, Argentine, Kolumbije, Urugvaja, Čilea, Meksika, Kariba, Perua, Bolivije)

Otkrivši Novi svijet (Srednja i Južna Amerika) Španjolci su porazili, pokorili ili istrijebili (što oružjem, što zaraznim klicama) domorodačka plemena, te će ondje uspostaviti sustav čija je svrha bila zadovoljavanje interesa ekskluzivnih elita koje ostvaruju prihode ubiranjem renti. Zaplijenjene ogromne količine zlata su ojačali apsolutizam španjolskih kraljeva i učinile Španjolsku najjačom pomorskom silom na Sredozemlju i svjetskim oceanima. Kada je španjolski kralj Karlo V. Habsburg (vl.1519-56) spletom okolnosti naslijedio titulu cara pod njegovom vlašću će se naći posjedi u srednjoj, zapadnoj Europi i Novom svijetu, a do kraja svoje vladavine i Napulj, Siciliju te Milano, s prirodnim privjeskom Genove, koji je bio nužan radi uspostave brže i sigurnije veze između španjolskog i njemačkog svijeta.

Ogromno Carstvo poput Karlovog moglo je postojati samo pod pretpostavkom da se stalno ističe univerzalni karakter njegove misije, a ta univerzalnost je mogla doći samo iz Rima. Stoga se Karlo posvetio i krvavim vjerskim ratovima protiv protestanata koji su odbijali priznati vrhovni autoritet pape. Kastilja je imala središnji položaj unutar Španjolskog kraljevstva. Kastilijanski se sustav vladanja temeljio na aristokratskoj zaštiti elite u središtu moći naspram one u provinciji. U regijama dalje od centra, u Kataloniji, Valenciji, Aragonu i Portugalu trebalo je prevladati autonomne kulture, posebne zakone i parlamente. Crkva je bila glavna snaga koja je osiguravala povezivanje društva. Utemeljenje bezbrojnih hodočasničkih mjesta, bratovština i crkvenih redova imalo je puno utjecaja na španjolsku narodnu duhovnost, ali i snažnu društvenu ulogu. U državi punoj seoskog rivaliteta, katolička vjera je predstavljala simbol zajedništva.