Vojvodstvo Švabija

Danas: dijelovi regija Baden Wurttemberg i Bavarske u Njemačkoj, istočni dio regije Elzas u Francuskoj i sjeveroistočna Švicarska)

Veliko vojvodstvo Švabija je osnovano još početkom 10.st. unutar istočnofranačkog kraljevstva na području ugla kojeg su formirale rijeke Rajna i Dunav. Tijekom svog postojanja naziv Švabija se naizmjenično koristio s nazivom Alemania, a prevladati će tek od 11.st.

Najzvučnija plemićka obitelj bili su Hohenstaufenovci koji su cijelo stoljeće, s kratkotrajnim iznimkama, nosili titule careva (1152-1250). Općenito, u stvarnosti Carstvo je bilo kompleks niza manjih kraljevstava, vojvodstva, grofovija, samostalnih gradova i sl, a sve ih je povezivala samo ličnost cara kojem krunu daje papa. Vlast cara u tako ogromnoj državi je više bila teorijska nego stvarna, s čestim osporavanjima i bunama najmoćnijih velikaša. Budući da carska titula nije imala nikakve vrijednosti ni ugleda bez krunjenja u Rimu, Fridrik I. Barbarossa, švapski vojvoda (od 1147) i budući car (1155-1190) će više puta sa svojom vojskom pohoditi na Apeninski poluotok. Ondje će doći u sukob sa sjevernotalijanskim gradovima jer je zahtijevao da njihova prava – luke, rijeke, porezi, imenovanje magistra – mogu pripadati samo caru.

Istovremeno su trajali i sukobi protiv pape, a upravo je u tom kontekstu u drugoj polovici 12.st. imenu Carstva dodan pridjev ''Sveto'' (Sveto Rimsko Carstvo) kao izraz careve ambicije da dominira talijanskim zemljama i papinstvom. Dvadesetogodišnji rat sjevernotalijanskih gradova oformljenih u Lombardijsku ligu i cara je skončao kompromisnim rješenjem: komune su priznale visoki suverenitet cara, ali su zadržale svoja suverena prava prema unutra. Najtrajniji uspjeh Fridrika I. bila je ženidba sina Henrika VI. s baštinicom normanskog kraljevstva na Siciliji. Ipak, taj brak je u jednu ruku oslabio Carstvo jer je ono postalo još veće, heterogeije i beskičmenijim; a u drugu ruku opasnijim jer je lišio pape i Lombardijski savez njihova tradicionalna saveznika s juga.