Europsko prvenstvo 1250.

Sredinom 13.st. umire car Fridrik II. Barbarossa koji je veći dio svog života proveo na Siciliji i u borbi protiv pape i sjevernotalijanskih gradova. Kraljevina Poljska i Zemlje Ugarske Krune su se oporavljale od razornih pohoda Mongola, čije su horde okončale i ''zlatno doba'' drugog Bugarskog Carstva, a najtrajnije će posljedice ipak ostaviti u kneževinama Kijevske Rus čiji će vladari doći pod njihovu vrhovnu vlast. Pirinejski poluotok je ušao u razdoblje dominacije kršćanskih država koje su rekonkvistom ili ponovnim osvajanjem istisnuli Maure na jug. Rekonkvista može stvoriti dojam da je tijekom srednjeg vijeka na tom području postojala jasna crta neprijateljstva i sukoba isključivo između kršćanskog i islamskog svijeta, što je daleko od istine. I muslimanski i kršćanski vladari su često ratovali između sebe, a nisu strani bili ni suradnje između njih. Ratovi protiv muslimana na Bliskom istoku su postepeno gubili na značaju. Iako je službeni motiv Križarskih ratova bilo vraćanje ''svete zemlje'' u krilo kršćanske civilizacije, ratovi su gotovo u svim slučajevima završili neuspjehom ili ozbiljnim skretanjem od utvrđenog smjera. Takav slučaj se dogodio početkom 13.st. kada su križari uz pomoć Venecije opljačkali Carigrad, srušili tamošnje Bizantsko Carstvo, čiji su se carevi privremeno preselili u Malu Aziju, te na njegovom području utemeljili Latinsko Carstvo (1204-61). Općenito je posljedica Križarskih ratova bilo podizanje goleme barijere između već uzajamno neprijateljski raspoloženih civilizacija islama i kršćanstva. Svjetovna moć papinstva je bila znatno povećana, no osim papinstva nitko drugi nije profitirao.

Križarski pohodi u 13.st. dobivaju europsku destinaciju i drugačije ciljeve, poput ratova protiv heretičkih pokreta u Europi, koji doduše nisu označavali i izlaženje iz kršćanstva, ili ratova pojedinih vjersko-viteških redova na sjeveru Europe tamošnjih poganskih naroda. Takav slučaj je bio i s Teutonskim redom koji će uz Baltik osnovati vlastitu državu. Istovremeno se odvijala i njemačka kolonizacija Istoka koja je pridonijela začetku obrađivanja zemlje novih pokrajina, a osnažila je i preobrazila mrežu gradova. Rat koji kršćani smatraju zlom postaje dužnost kada je riječ o nekršćanima, jer nekršćanin u njihovim razmišljanjima zapravo nije čovjek. Tijekom heretičkih ratova na jugu Francuske, Crkva je ujedno testirala i svoj novi izum – inkviziciju ili crkveni sud, koji će otada stoljećima imati važnu ulogu u očuvanju moći Katoličke crkve. Priziv kakvu neovisnom sudu isključen je, odnosno beskoristan, jer cilj postupka nije istraživanje istine koju valja ustanoviti, nego bezuvjetno podvrgavanje rimskom nauku. Njeni provoditelji dominikanci su vjerovali su da se bore za spas kršćanstva od vjerovanja koji uništavaju dušu. U praksi je postojalo nekoliko inkvizicija od kojih je svaka imala različiti oblik i težište, a povezivao ih je labav autoritet u vidu papinskih smjernica, a ne izravni nalog s vrha. Osim dominikanaca, u 13.st. dolazi do pojave reda franjevaca kao dio razvoja urbane kulture. Podižući crkve i škole u gradovima zaslužni su za produbljivanje vjerskog života svjetovnjaka. Prema njihovom načinu života i duhovnom poslanju nazivaju se i ''prosjački'' i ''pripovjedački''. Bili su u stalnom dodiru s marginalnim ljudima, a životom među ljudima i brigom za siromašne stremili su povratku jedinstvenosti i siromaštvu rane Crkve, pobijajući time mišljenje da je siromaštvo rezultat grijeha.