Kraljevina Navara

(Današnji dio:  regija Baskija u Španjolskoj)

Ipak, počevši od 10.st. ono će vojno ojačati, raskinuti formalno savezništvo s Cordobom te uspostaviti veze sa susjednim kršćanskim kraljevstvom Leon. U pojedinim će desetljećima 11. i 12. st. biti vazali kralja Kastilje i Leona, a svoj će teritorijalni vrhunac doživjeti pod kraljem Sanchom VI. (vl. 1150.-1194.), koji će jedini ujediniti sve baskijske zemlje južno do Pirineja. Njegovu će vladavinu obilježiti ratovi s navedenim kršćanskim kraljevstvima te promjena titulu iz kralj Pamplone u kralj Navare, prema grofoviji Navari koja je kao jezgra originalnog kraljevstva bila okruživala Pamplonu. Dominirajući identitet u državi bio je baskijski. Nastanjivali su područja i s jedne i druge strane atlantskih Pirineja. Osnova njihova identiteta bio jezik, specifičan po tome što je neindoeuropskog porijekla, za razliku od drugih europskih jezika, što nadalje može dovesti do zaključe kako su Baski ostaci jednog predindoeuropskog naroda. Njegovom očuvanju je zasigurno pridonijela i surovost planinske zemlje, prekrivene u povijesti gustim šumama.

 Glavna osobina baskijskog društva, kojom su se razlikovali od susjednih naroda, bilo je nasljeđivanje cijelog posjeda, a nasljeđivao ga je prvorođenac. Pored baskijskog elementa u državi, oko Pamplone stanovnici su razvili vlastiti navarski identitet s vlastitim romanskim jezikom. Usprkos dokazima o ranom pokrštavanju u nizinama, zabačeni gorski krajevi ostali su praktički poganski do 12.st. Premda sporo, obraćenje na kršćanstvo je bilo temeljito, kako pokazuje trajno nasljeđe klerikalizma i dogmatizma. Baski su pokrenuli snažne duhovne inicijative koje će u stoljećima kasnije obogatiti katolički svijet – od isusovaca do Opusa Deia.