Vichyjevska Francuska
Francuska se nakon njemačkog napada u lipnju 1940.godine podijelila na dvije zone: jedna pod njemačkom vojnom okupacijom i druga tzv. Vichyjevska Francuska, ili službeno État français koja je, barem nominalno, zadržala suverenost. Francuska je bila jedina demokratska država koja je nakon vojnog poraza i okupacije čija se domaća prijašnja vlada odlučila na kolaboraciju s okupatorom.
Grb
Dres
Pozicija | Ime | Prezime | Mjesto rođenja | Like | Dislike | |
---|---|---|---|---|---|---|
GK | Alban | LAFONT | Ouagadougou |
2 |
2 |
|
GK | Anthony | Lopes | Givors |
0 |
0 |
|
DC | Florian | LEJEUNE | Isters |
1 |
0 |
|
DC | Issa | DIOP | Toulouse |
0 |
0 |
|
DC | Lorient | KOSCIELNY | Tulle |
3 |
5 |
|
DRC | Kurt | ZOUMA | Lyon |
3 |
1 |
|
DLC | Lucas | HERNANDEZ | Marseille |
7 |
1 |
|
DL | Faouzi | GHOULAM | Saint-Priest-en-Jarez |
2 |
0 |
|
DL | Theo | HERNANDEZ | Marseille |
7 |
1 |
|
DMC | Maxime | GONALONS | Vénissieux |
2 |
0 |
|
DMC/DC | Benjamin | STAMBOULI | Marseille |
2 |
0 |
|
MC | Blaise | MATUIDI | Toulouse |
5 |
2 |
|
MC | Corentin | TOLISSO | Tarare |
5 |
1 |
|
MC | Houssem | AOUAR | Lyon |
0 |
0 |
|
MC | Maxime | LOPES | Marseille |
1 |
0 |
|
MRC | Jordan | FERRI | Cavaillon |
2 |
0 |
|
AMRLC | Samir | NASRI | Septèmes-les-Vallons |
1 |
1 |
|
AMRL/FC | Yannick | BOLASIE | Lyon |
1 |
0 |
|
FRLC | Alexandre | LACAZETTE | Lyon |
10 |
1 |
|
FC | Bafetimbi | GOMIS | La Seyne-sur-Mer |
3 |
0 |
|
FC | Karim | BENZEMA | Lyon |
9 |
3 |
|
FC/SS | Nabil | FEKIR | Lyon |
2 |
0 |
|
FRLC/SS | Antoine | GRIEZMANN | Mâcon |
14 |
0 |
Tijekom rata Pariz je de jure ostao glavni grad Francuske, međutim, budući da su sjeverni dio države okupirale njemačke snage, vlada bila smještena u Vichyu.[1] Vichyjevski režim nije bio rezultat vojnog udara ili nekog nasilnog uzurpiranja vlasti, niti ga je nametnula nacistička Njemačka. Stari maršal i junak Prvog svjetskog rata, Phillipe Petain, bio je na čelu države prije nego što su Nijemci osvojili Francusku. [2] Hitleru su francuska neutralnost, proizvodi i radna snaga bili od velikog značaja te ih nije želio ugroziti dajući vlast nekom od sitnih svadljivih francuskih fašističkih šefova.[3]
Vichy je predstavljao svojevrsnu osvetu francuske desnice parlamentarnoj demokraciji. [4] Raskid s Trećom Republikom (1870-1940) je stigao s ponižavajuće brzim vojnim porazom od strane njemačke vojske za koji se tražili odgovori. Krivnja je pala na leđa komunista, socijalista i Židova, odnosno grupa za koje se vjerovalo da svoj uspon duguju liberalizaciji političkog poretka tijekom Treće Republike. [5]
Ključna komponenta Vichyevske ideologije bila je anglofobija. Petain je i prije naglašavao kako je Engleska uvijek bila nepomirljivi i vječni francuski neprijatelj. Vežući anglofobiju s rasizmom i antisemitizmom, isticali su kako su Britanci degenerična ''izmiješana rasa'' koja radi za židovske kapitaliste protiv rasno čistih naroda kontinentalne Europe što grade Novi svjetski poredak.[6]
Petain je želio ponovno uspostaviti kršćanske ideale i vratiti se konzervativnijem načinu života, pa su tako primjerice postojale snažne zabrane razvoda, pobačaj je postao kažnjiv, novine cenzurirane, telefonski pozivi nadzirani, svaka kritika vlade je mogla rezultirati zatvorom itd. [7] Republikanski slogan “Sloboda, jednakost, bratstvo” zamijenjen je s “Rad, obitelj, domovina''. [8] Najveću je podršku režim imao u konzervativnim snagama koji su s padom republike povratili svoju moć i tradicionalnoj desnici čiji su intelektualci bili žestoki protivnici modernističkih trendova za koje su držali da djeluju destruktivno po moralne i duhovne vrijednosti. Simbol modernizma su im bile SAD koje utjelovljuju prekomjernu brzinu promjena u društvu, poremećaj, razvoj materijalizma, konzumerističku kulturu itd.[9]
Vichyevska vlada je nastojala isticati svoju legitimnost simbolično povezujući sebe s Galskim razdobljem pri čemu je Vercingetorix, pod čijim se vodstvom u 1.st.pr.Kr. ujedinilo nekoliko galskih plemena protiv rimske vojske, prikazan kao osnivač nacije, a njegov poraz koji je tada tobože označio stvaranje nacije, uspoređen s porazom iz 1940. koji bi trebao ponovno ujediniti francusku naciju.[10]
Oko Petaina se skupila raznovrsna ekipa ljudi koja je ili vjerovala da je njemačka pobjeda u ratu neupitna ili je tu pobjedu i priželjkivala. Većina ljudi, pak, je samo željela biti puštena na miru, a u maršalu Petainu je vidjela zalog svojoj sigurnosti.[11] Ipak, kada rat nije bio završen za šest mjeseci te otkada je priroda nacističke vlasti postajala jasnija, drastično je padala i podrška vichyjevskom režimu među Francuzima te ih sve veći broj postaje članovima Pokreta otpora.[12]
Petainu je imao apsolutnu moć sve do 1942 kada su njemačke snage okupirale i ''slobodnu'' Vichyjevsku Francusku'' i započeli s izravnijim uplitanjem u njenu vlast. Ipak, prije nego što su nacisti uopće počeli sudjelovati u antisemitističkoj politici, u Francuskoj su već postojali zakoni što su Židovima zabranila rad u državnim službama, a trajala je već i otimačina židovske imovine. [13]
- [1] ''Vichy France'', https://en.wikipedia.org/wiki/Vichy_France
- [2] Vivian Grosswald Curran, The Legalization of Racism in a Constitutional State: Democracy's Suicide in Vichy France, Hastings Law Journal, Vol 50/1, 1-1998, 11
- [3] Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012., 75, 116
- [4] ''Pétain of Verdun, of Vichy, of History'', https://www.nytimes.com/1964/11/15/archives/petain-of-verdun-of-vichy-of-history.html
- [5] Lorraine Boissoneault, ''Was Vichy France a Puppet Government or a Willing Nazi Collaborator?'', https://www.smithsonianmag.com/history/vichy-government-france-world-war-ii-willingly-collaborated-nazis-180967160/
- [6] ''Vichy France'', https://en.wikipedia.org/wiki/Vichy_France
- [7] Lorraine Boissoneault, ''Was Vichy France a Puppet Government or a Willing Nazi Collaborator?'', https://www.smithsonianmag.com/history/vichy-government-france-world-war-ii-willingly-collaborated-nazis-180967160/
- Vivian Grosswald Curran, The Legalization of Racism in a Constitutional State: Democracy's Suicide in Vichy France, Hastings Law Journal, Vol 50/1, 1-1998,7
- [8] ''Vichy France'' https://www.britannica.com/event/Vichy-France
- [9] Debbie LACKERSTEIN, ''National regeneration in Vichy France'',https://books.google.hr/books?id=O29b7nTQdTIC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=true
- [10] ''Vichy France'', https://en.wikipedia.org/wiki/Vichy_France
- [11] ''Pétain of Verdun, of Vichy, of History'', https://www.nytimes.com/1964/11/15/archives/petain-of-verdun-of-vichy-of-history.html
- [12]Debbie LACKERSTEIN, ''National regeneration in Vichy France'',https://books.google.hr/books?id=O29b7nTQdTIC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=true
- [13] Lorraine Boissoneault, ''Was Vichy France a Puppet Government or a Willing Nazi Collaborator?'', https://www.smithsonianmag.com/history/vichy-government-france-world-war-ii-willingly-collaborated-nazis-180967160/
Izvori
- Vivian Grosswald Curran, The Legalization of Racism in a Constitutional State: Democracy's Suicide in Vichy France, Hastings Law Journal, Vol 50/1, 1-1998
- Robert O.Paxton, Anatomija fašizma, Tim Press: Zagreb 2012.
- Debbie LACKERSTEIN, ''National regeneration in Vichy France'',https://books.google.hr/books?id=O29b7nTQdTIC&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=true
- Lorraine Boissoneault, ''Was Vichy France a Puppet Government or a Willing Nazi Collaborator?'', https://www.smithsonianmag.com/history/vichy-government-france-world-war-ii-willingly-collaborated-nazis-180967160/
- ''Pétain of Verdun, of Vichy, of History'', https://www.nytimes.com/1964/11/15/archives/petain-of-verdun-of-vichy-of-history.html
- ''Vichy France'', https://www.britannica.com/event/Vichy-France