4a133680 6874 4a5a 9954 8ebf925ecd6a
Grb
872276e3 edd6 49fd b52b b016309e9cd8
Dres
A92f9ed8 8532 4f0d a46a 1552cc8f3bad

Prva postava - objavljeno: 15.06.19

Pozicija Ime Prezime Mjesto rođenja Like Dislike
GK Alban LAFONT Ouagadougou

0

image/svg+xml

0

GK Anthony Lopes Givors

0

image/svg+xml

0

DC Florian LEJEUNE Isters

0

image/svg+xml

0

DC Issa DIOP Toulouse

0

image/svg+xml

0

DC Lorient KOSCIELNY Tulle

3

image/svg+xml

2

DRC Kurt ZOUMA Lyon

3

image/svg+xml

0

DLC Lucas HERNANDEZ Marseille

6

image/svg+xml

0

DL Faouzi GHOULAM Saint-Priest-en-Jarez

2

image/svg+xml

0

DL Theo HERNANDEZ Marseille

3

image/svg+xml

0

DMC Maxime GONALONS Vénissieux

2

image/svg+xml

0

DMC/DC Benjamin STAMBOULI Marseille

2

image/svg+xml

0

MC Blaise MATUIDI Toulouse

4

image/svg+xml

0

MC Corentin TOLISSO Tarare

4

image/svg+xml

0

MC Houssem AOUAR Lyon

0

image/svg+xml

0

MC Maxime LOPES Marseille

1

image/svg+xml

0

MRC Jordan FERRI Cavaillon

2

image/svg+xml

0

AMRLC Samir NASRI Septèmes-les-Vallons

1

image/svg+xml

1

AMRL/FC Yannick BOLASIE Lyon

1

image/svg+xml

0

FRLC Alexandre LACAZETTE Lyon

6

image/svg+xml

0

FC Bafetimbi GOMIS La Seyne-sur-Mer

2

image/svg+xml

0

FC Karim BENZEMA Lyon

6

image/svg+xml

0

FC/SS Nabil FEKIR Lyon

2

image/svg+xml

0

FRLC/SS Antoine GRIEZMANN Mâcon

4

image/svg+xml

0

Tijekom rata Pariz je de jure ostao glavni grad Francuske, međutim, budući da su sjeverni dio države okupirale njemačke snage, vlada bila smještena u Vichyu.[1] Vichyjevski režim nije bio rezultat vojnog udara ili nekog nasilnog uzurpiranja vlasti, niti ga je nametnula nacistička Njemačka. Stari maršal i junak Prvog svjetskog rata, Phillipe Petain, bio je na čelu države prije nego što su Nijemci osvojili Francusku. [2] Hitleru su francuska neutralnost, proizvodi i radna snaga bili od velikog značaja te ih nije želio ugroziti dajući vlast nekom od sitnih svadljivih francuskih fašističkih šefova.[3]

Vichy je predstavljao svojevrsnu osvetu francuske desnice parlamentarnoj demokraciji. [4]  Raskid s Trećom Republikom (1870-1940) je stigao s ponižavajuće brzim vojnim porazom od strane njemačke vojske za koji se tražili odgovori. Krivnja je pala na leđa komunista, socijalista i Židova, odnosno grupa za koje se vjerovalo da svoj uspon duguju liberalizaciji političkog poretka tijekom Treće Republike. [5]

Ključna komponenta Vichyevske ideologije bila je anglofobija. Petain je i prije naglašavao kako je Engleska uvijek bila nepomirljivi i vječni francuski neprijatelj. Vežući anglofobiju s rasizmom i antisemitizmom, isticali su kako su Britanci degenerična ''izmiješana rasa'' koja radi za židovske kapitaliste protiv rasno čistih naroda kontinentalne Europe što grade Novi svjetski poredak.[6]

Petain je želio ponovno uspostaviti kršćanske ideale i vratiti se konzervativnijem načinu života, pa su tako primjerice postojale snažne zabrane razvoda, pobačaj je postao kažnjiv, novine cenzurirane, telefonski pozivi nadzirani, svaka kritika vlade je mogla rezultirati zatvorom itd. [7]  Republikanski slogan “Sloboda, jednakost, bratstvo” zamijenjen je s “Rad, obitelj, domovina''. [8] Najveću je podršku režim imao u konzervativnim snagama koji su s padom republike povratili svoju moć i tradicionalnoj desnici čiji su intelektualci bili žestoki protivnici modernističkih trendova za koje su držali da djeluju destruktivno po moralne i duhovne vrijednosti. Simbol modernizma su im bile SAD koje utjelovljuju prekomjernu brzinu promjena u društvu, poremećaj, razvoj materijalizma, konzumerističku kulturu itd.[9]

Vichyevska vlada je nastojala isticati svoju legitimnost simbolično povezujući sebe s Galskim razdobljem pri čemu je Vercingetorix, pod čijim se vodstvom u 1.st.pr.Kr. ujedinilo nekoliko galskih plemena protiv rimske vojske, prikazan kao osnivač nacije, a njegov poraz koji je tada tobože označio stvaranje nacije, uspoređen s porazom iz 1940. koji bi trebao ponovno ujediniti francusku naciju.[10]

Oko Petaina se skupila raznovrsna ekipa ljudi koja je ili vjerovala da je njemačka pobjeda u ratu neupitna ili je tu pobjedu i priželjkivala. Većina ljudi, pak, je samo željela biti puštena na miru, a u maršalu Petainu je vidjela zalog svojoj sigurnosti.[11] Ipak, kada rat nije bio završen za šest mjeseci te otkada je priroda nacističke vlasti postajala jasnija, drastično je padala i podrška vichyjevskom režimu među Francuzima te ih sve veći broj postaje članovima Pokreta otpora.[12]

Petainu je imao apsolutnu moć sve do 1942 kada su njemačke snage okupirale i ''slobodnu'' Vichyjevsku Francusku'' i započeli s izravnijim uplitanjem u njenu vlast. Ipak, prije nego što su nacisti uopće počeli sudjelovati u antisemitističkoj politici, u Francuskoj su već postojali zakoni što su Židovima zabranila rad u državnim službama, a trajala je već i otimačina židovske imovine. [13]

 

Izvori