Kraljevina Slavonija

(Danas dio sjevernozapadne Hrvatske i sjeverozapande BiH)

Kraljevina Slavonija se jasno smatrala odvojenom od Dalmacije i Hrvatske, ali s druge strane i od Ugarske. Njena se posebnost primjerice očitovala u imanju vlastitog sabora, grba, prava kovanja novca (kune), u liku predstavnika kraljevske vlasti -  hercega tj prijestolonasljednika i slavonskog bana na čiji su položaj nagrađivani kralju odani velikaši. Ostaje otvoreno pitanje što uopće predstavlja regnum u njenom nazivu (je li to pokazatelj kontrole ugarskog kralja nad tim područjem, ili župa i njeno područje, ili skup plemenitih ljudi koji sude, veliko vlastelinstvo, grad u opreci sa selom, gospodstvo u smislu dominium itd.

Njen se teritorijalni opseg gotovo posve podudarao s onim Zagrebačke biskupije sa sjedištem u Kaptolu (danas dio Zagreba), utemeljene još krajem 11.st. od strane ugarskog kralja. Okvirno je obuhvaćala područje savsko-dravskog međurječja između Sutle na zapadu i Požeškog gorja na istoku. Također, u 15.st. u Slavoniju su se ubrajala i područja južno od Save, preciznije županije oko donjeg toka Une, Vrbasa i Sane. U određenim povijesnim okolnostima (obnova države, vanjska opasnost) osoba bana bila bi zajednička i Slavoniji, Dalmaciji te Hrvatskoj, koja se kroz cijeli srednji vijek prostirala na dinarskom području u zaleđu jadranskih gradova.

Velika je razlika Slavonije naspram dalmatinskih komuna i gradova Hrvatske  - koji su bili u rukama velikaša - ta što su na njenom području ugarski kraljevi dodjeljivali statuse slobodnih kraljevskih gradova čime su oni, između ostalog, bili izravno podređeni kralju, a ne velikašima. Kao rubni dijelovi Ugarskog kraljevstva, koji su se prvi našli na udaru islamskih Osmanlija, za Slavoniju i njoj susjednu Hrvatsku se potkraj 15.st., a kasnije i češće, počinje upotrebljavati naziv ''predziđe kršćanstva'' (ante murale christianitatis), što se uostalom koristio za brojne države od Jadrana do Crnog mora još od 12.st.

Osmanska osvajanja će, pak, kroz 16.st. svesti Slavoniju tek na njen zapadni dio oko Gradeca i Kaptola (današnji Zagreb), gdje će koegzistirati s ''Hrvatskom'' koja se također zbog osmanskih osvajanja tada ''preselila'' iz kontinentalnog zaleđa istočnojadranske obale sjevernije. Od 18.st. ime Hrvatske će trajno osttai na dijelu oko Zagreba, dok će se sad Slavonija ''preseliti u istočno savsko-dravsko međurječje, gdje se nalazi i danas.