Kraljevina Irska
Kraljevina Irska nikada nije bila jedinstvena država, a još od ranog srednjeg vijeka činili su ju razna provincijska kraljevstva (potkraljevstva) (Connacht, Leinster, Meath, Munster, Ulster), čiji su kraljevi u ogorčenim borbama osvajali i gubili položaj ''vrhovnog kralja'', a i unutar svakog od tih kraljevstava postojao je još i svijet klanova.
Grb
Dres
Pozicija | Ime | Prezime | Mjesto rođenja | Like | Dislike | |
---|---|---|---|---|---|---|
GK | Darren | RANDOLPH | Bray |
1 |
0 |
|
GK | Michael | McGOVERN | Enniskillen |
0 |
0 |
|
DC | Craig | CATHCART | Belfast |
0 |
0 |
|
DC | Jonny | EVANS | Belfast |
0 |
0 |
|
DC | Kevin | LONG | Cork |
0 |
0 |
|
DC | Shane | DUFFY | Derry |
0 |
0 |
|
DRC | Paddy | McNAIR | Ballyclare |
0 |
0 |
|
DLC | John | O'SHEA | Waterford |
0 |
0 |
|
DLC/DMC | Marc | WILSON | Aghagallon |
0 |
0 |
|
DR/MR | Seamus | COLEMAN | Killybegs |
6 |
7 |
|
DL/ML | Stephen | WARD | Dublin |
0 |
0 |
|
DMC | Glenn | WHELAN | Dublin |
0 |
0 |
|
DMC/DRLC | Chris | BAIRD | Ballymoney |
0 |
0 |
|
MC | Darron | GIBSON | Derry |
0 |
0 |
|
MC | Jack | BYRNE | Dublin |
0 |
0 |
|
MC | Jeff | HENDRICK | Dublin |
0 |
0 |
|
MC | Steven | DAVIS | Ballymena |
0 |
0 |
|
MLC | Conor | HOURIHANE | Cork |
0 |
0 |
|
ML/DL | Chris | BRUNT | Belfast |
0 |
0 |
|
ML/DL | Robbie | BRADY | Dublin |
0 |
0 |
|
MRLC | Alan | JUDGE | Dublin |
0 |
0 |
|
MRLC | David | MERLEY | Cork |
0 |
0 |
|
AMC | Stephen | IRELAND | Cobh |
0 |
0 |
|
AMLC | Wes | HOOLAHAN | Dublin |
0 |
0 |
|
MRL | Stuart | DALLAS | Cookstown |
0 |
0 |
|
AMRL | James | McCLEAN | Derry |
0 |
0 |
|
FRLC | Shane | LONG | Gortnahoe |
0 |
0 |
|
FC | Daryl | MURPHY | Waterford |
0 |
0 |
|
FC | Josh | MAGGENIS | Bangor |
0 |
0 |
|
FC | Kyle | LAFFERTY | Enniskillen |
0 |
0 |
|
FC | Liam | BOYCE | Belfast |
0 |
0 |
|
FC/SS | Robbie | KEANE | Dublin |
1 |
0 |
(Danas: Republika Irska, Sjeverna Irska)
Pohodi Engleza na Irsku započeli su pozivom jednog irskog potkralja još krajem 12.st., da bi oko 14.st. naselili gradove na jugoistoku stavivši ujedno pod kontrolu i Irski parlament. Zbog velikih kulturnih, jezičnih i institucionalnih razlika nikad nije postignuta integracija sa središnjim i zapadnim dijelom otoka gdje su prevladavala keltska plemena. Pobjeda reformacije u Engleskoj u 16.st. nije bila reakcija na pučke zahtjeve nego sredstvo koje je dvoru služilo za jačanje vlasti, a svjetovnoj eliti da opljačka Crkvu.
S druge strane, privrženi katolicizmu, velika većina Iraca je odbacila reformaciju, što je ujedno bio događaj od ključne važnosti za udaljavanje Irske od integracije u britansku svijest i politički poredak, za razliku primjerice od Škotske i Walesa. Otpor reformaciji nije bio ograničen samo na katolička keltska područja već i na irske ''stare Engleze''. Ipak, Irski kontakti s katoličkom silom Španjolskom i postojeći strah od njene moguće invazije na Englesku, te očiglednog kolapsa vlasti nad većim dijelom Irske, utjecalo na pojačanu odlučnost Londona da se Irska zauvijek pokori. U tom je kontekstu svladan i otpor Ulstera na sjeveroistoku otoka, gdje Englezi stvaraju ''lojalističku'' zajednicu od velikog broja doseljenih protestantskih Škota, ali i Iraca koji su se odmaknuli od katoličanstva. Doduše, Španjolska i jest pokušala zauzeti Englesku, na čije prijestolje je polagala izvjesna prava, a slom njene Armade (1588) uz pomoć vjetrova Englezi će pripisivati božjoj providnosti te steći dojam da su država pod Božjom zaštitom.
Izvori
- Jeremy BLACK, Povijest Britanskih otoka, Zagreb, 2004.
- Felipe FERNANDEZ-ARMESTO, Narodi Europe, Zagreb, 1997.
- Grupa autora, Povijest: Počeci novog doba (16. stoljeće), knjiga IX., Zagreb 2008.
- Adrian HASTINGS, Gradnja nacionaliteta , Rijeka, 2003.