Zemlje Češke Krune

(Danas dio: Republika Češka i Šlezija u Poljskoj)

Preobraćenje mađarske i poljske vladajuće elite na kršćanstvo početkom 11. st. zaustavio je češke prodore prema istoku i sjeveru i Češku još više vezao za Sveto Rimsko Carstvo čiji je dio i postala. Budući da je bila kraljevstvo u Carstvu, carevi su se često miješali u njenu unutarnju politiku što je nailazilo na otpor tamošnjih vladara i plemstva. Ipak, Češka je već toliko bila snažno povezana s njemačkim zemljama da je prekid bio nemoguć, a i češki kraljevi su imali jači prestiž kao kneževi Svetog Rimskog Carstva s pravom da biraju cara.

Primjer češkog kralja iz dinastije Luksemburg Karla IV.(vl.1346-1378) pokazuje da je Češka iz članstva u Carstvu uspjela izvući veliku korist za samu sebe. On je sredinom 14. st. postao i car Svetog Rimskog Carstva te Prag učinio važnim političkim, a osnutkom sveučilišta 1348. i kulturnim središtem tadašnje Europe. Karlo je ujedno odredio da se tzv. Zemlje Krune sv. Vaclava ili Zemlje Češke krune, čiju su jezgru činili Češko kraljevstvo, Moravska i Šlesko vojvodstvo, bez obzira na dinastičke promjene, ostanu međusobno povezane. Češka je pri tome predstavljala ''glavu'', a ostale su zemlje bile samo ''udovi''. Također, zahvaljujući praškom sveučilištu u Češkoj će se početkom 15.st. razviti kritički odnos prema Katoličkoj crkvi i njenom bogaćenju te je pod vodstvom Jana Husa nastao reformni pokret s ciljem „popravka“ kršćanstva uz strogo poštivanje Božjeg zakona iz Biblije.