Vojvodstvo Litva

(Danas dio: Litva, Bjelorusija, dio Latvije, centralna i zapadna Ukrajina, dio Rusije)

Litvanska država se pojavila kad je Mindaugas proglasio sebe kraljem (1253), uz privolu pape budući da je prethodno primio katoličku vjeru. Neposredni povod njegova poteza bili su vjerojatno sukobi među litvanskim plemstvom, sve veća opasnosti od katoličkog Teutonskog i Livanonskog reda te pohoda Tatara s Istoka. Ipak, još u prvoj polovici 14.st nije slomljen otpor poganske većine, a širenjem državnim granica na istok i jug u zemlji su se našli brojni slavenski pravoslavni stanovnici. Ubuduće će njihova kultura, jezik i pismo dominirati čak i na dvoru velikih knezova.

U drugoj polovici 14.st. dolazi do ženidbe velikog litvanskog kneza Jagela, preobraćenog katolika, i poljske princeze čime te dvije države ulaze u personalnu uniju. Uniju su osim zajedničkih vanjskih neprijatelja (red Teutonaca, Moskovska kneževina, Tatari) opravdavali i gospodarski i društveni razlozi: trgovci su željeli povećati tržište, poljski velikaši nastojali su proširiti kolonizacijsku akciju, litvanski knezovi i bojari bili su zainteresirani da se poljski model unutrašnjeg uređenja države prenesu u Litvu. Međutim, postojale su brojne razlike u kulturi, jeziku, vjeri, uređenje, prava, društvene strukture, koje su jednostavno onemogućavale priključenje državnog organizma poput Litve Poljskoj Kruni. Također, litvansko je prijestolje bilo nasljedno, a poljsko izborno, pa će se radi očuvanja Unije sve do izumiranja dinastije (1572) u Poljskoj birati kraljevi Jagelovića. Općenito, razni ogranci obitelji Jagelo su od 14.st. do početka 16.st. preko ženidbenih veza bili na čelu brojnih država istočne i srednje Europe (Krune sv Stjepana, sv Vaclava), čiji su se interesi bili različiti, a često i suprotstavljeni pa snaga dinastije nije bila usporediva s prividnom moći što ga je stvarao opseg njihove vlasti.