Marka Toskana

(Danas dio: regije Toskane i zapadni dio regije Emilia-Romagna u Italiji)

Općenito, marka je bila vojnoupravna jedinica uspostavljena na granicama države služeći kao područje uvježbavanja postrojba za čuvanje granica te je imala zadaću osvojena područja uklopiti u sastav carstva. Dok je ime Toskane izvedeno od imena antičkih Etručšćana što su naseljavali isto to područje. Toskanska marka je bila potrebna budući da se u središnjem dijelu Apeninskog poluotoka nalazila Papinska država, dok su brojni gradovi, osobito u južnim pokrajinama (Amalfi, Napoli i Gaeta) i na jadranskoj obali (Ravenna, Ancona), bili ili nezavisni ili pod vrhovnom vlašću Bizanta. Čak je i Venecijanski dužd je bio zapravo bizantski vojvoda, njezin biskup bio je patrijarh, a svetac zaštitnik Marko dolazio je s Istoka. S juga je, pak, postojala opasnost i od Saracena, te nakon njih novopridošlih Normana. Podrška i dobri odnosi s tuskanskim markgrofom bili su ujedno od velike važnosti svakom kandidatu za Lombardsku krunu.

 Godine 1027. markgrofovija je dodijeljena grofu Canosse Bonafaceu III. Iako je bio saveznik i podrška franačkom vojvodi Konradu II. u borbi za Željeznu krunu Lombardije, njegova moć je bila toliko velika da mu je kasnije postao ujedno i prijetnja u njegovoj vlasti na području Italije. Njegova kći Matilda je pak stala na stranu pape protiv cara u sukobu oko investiture. Nakon raspada Marke (1115) na njenom će području nastati mnoštvo samostalnih gradova i pomorskih republika koji će se postupno osamostaljivati i biti upleteni u bezbrojne međusobne sukobe, a kao najsnažniji će izrasti Pisa i Firenza.