11d3d0b6 085d 49e4 89bf 034763c48988
Grb
1885bcbe a05f 4971 a9a2 7f9e7b5adf15
Dres
E77cad18 bb46 4982 8941 62a14a27c9f2

Prva postava - objavljeno: 02.07.19

Pozicija Ime Prezime Mjesto rođenja Like Dislike
GK Asmir BEGOVIĆ Trebinje

20

image/svg+xml

10

GK Josip POSAVEC Varaždin

20

image/svg+xml

5

DC Dejan LOVREN Zenica

44

image/svg+xml

4

DC Emir BIČAKČIĆ Zvornik

2

image/svg+xml

3

DC Neven SUBOTIĆ Banja Luka

6

image/svg+xml

3

DC Vedran ĆORLUKA Derventa

38

image/svg+xml

5

DRC Branislav IVANOVIĆ Sremska Mitrovica

42

image/svg+xml

15

DRC Tin JEDVAJ Zagreb

28

image/svg+xml

6

DLC/DMC Ervin ZUKANOVIĆ Sarajevo

2

image/svg+xml

3

DRLC Domagoj VIDA Našice

34

image/svg+xml

5

DL Josip PIVARIĆ Zagreb

6

image/svg+xml

5

DMC Milan BADELJ Zagreb

44

image/svg+xml

6

MC Miralem PJANIĆ Tuzla

41

image/svg+xml

3

ML/DL Senad LULIĆ Mostar 

8

image/svg+xml

6

MRLC Marcelo BROZOVIĆ Zagreb

43

image/svg+xml

4

AMC/SS Josip ILIČIĆ Prijedor

10

image/svg+xml

0

AMRLC Marko ROG Varaždin

18

image/svg+xml

2

AMRLC Marko MARIN Bosanska Gradiška

1

image/svg+xml

2

MRL Edin VIŠĆA Olovo

2

image/svg+xml

3

FRLC Luka JOVIĆ Bijeljina

25

image/svg+xml

3

FRLC Mario MANDŽUKIĆ Slavonski Brod

49

image/svg+xml

1

FC Edin DŽEKO Sarajevo

34

image/svg+xml

5

FC Riad BAJIĆ Sarajevo

2

image/svg+xml

1

FC/SS Andrej KRAMARIĆ Zagreb

43

image/svg+xml

3

(Danas: Hrvatska bez dijelova jadranske obale, BiH, Srijem u Srbiji)

Većina Hrvata je sa zadovoljstvom prihvatila ratni poraz Jugoslavije i uspostavu nove države,[1] a razloge takvog oduševljenja treba tražiti u političkim prilikama kraljevine Jugoslavije (neriješeno ''hrvatsko pitanje'', ubojstvo Stjepana Radića, Šestosječanjska diktatura, pitanje konkordata s Vatikanom, slike ''Srba'' kao uživatelja privilegija itd.).[2]

NDH ne može biti poistovjećena samo s ustaškim režimom, kojeg su Nijemci i Talijani postavili na čelo države, već i s velikim brojem hrvatskih seljaka, radnika, profesora, činovnika, građana koji su se borili za njeno održanje.[3] Ipak, brojni će potezi ustaške politike (predaja Splita s okolicom, stvaranje talijanske i njemačke zone djelovanja, prisutnost njihovih vojski, rasni zakoni itd.) ubrzo dovesti do razočaranja među širim slojevima te prelaska u partizane ili četnike, što će u konačnici rezultirati krvavim građanskim ratom.[4]

Teritorijalno se država na istoku prostirala do Drine i Dunava, dok je na zapadu morala Italiji prepustiti dio Dalmacije, uključujući i Split (Zadar te Rijeka i Istra su ionako nakon raspada Austro-Ugarske bili u sastavu Italije). Glavni cilj ustaške ideologije, koji su imali i prije rata, bilo je stvaranje ''etnički čistog hrvatskog teritorija'',[5] što će s obzirom na etnički sastav države (gotovo 50% nehrvatskog stanovništva) imati za posljedicu masovne progone i ubojstva, usmjerene prvenstveno prema Srbima, Židovima i Romima.[6] Što se tiče muslimana, njih su ustaše smatrali ''cvijetom hrvatskog plemstva'', razmišljanje koje je izvorno iznio hrvatski političar Ante Starčević još u 19.st. [7]

Stvaranje NDH je imalo podršku od Katoličke crkve, iako je općenito politika Crkve tijekom rata bila mnogo složenija da bi se klasificirala kao kolaboracionistička.[8] Takav stav Crkve je bio razumljiv iz više razloga. NDH je u dobroj mjeri institucionalizirala katoličanstvo i kao državnu crkvu i kohezivnu snagu svoje države.[9] Osim što joj je vraćen privilegirani položaj u državi u odnosu na razdoblje Kraljevine Jugoslavije i osigurano materijalno bogatstvo, Crkvi je u najveći protivnik bio ateistički komunizam. [10]

Ustaški pokret je bio izraz sustava vrijednosti patrijarhalnog stanovništva dinarskog područja,[11] bez čijeg se uvida on ne može ni shvatiti. Režim jest prihvatio brojne elemente nacističke i fašističke ideologije (kult vođe,[12] službeni pozdrav, jednostranačka diktatura, stranačka vojska, osnivanje paralelnih službi i institucija, rasni zakoni, ''čišćenje jezika'' itd.)[13], ali je s njima bio samo kompatibilan, ne i identičan.[14]

Podrška i baza Pavelićeva režima je bio seljački dio hrvatskog naroda s dinarskog područja (Zagora, Hercegovina, Lika, Bosna), odakle vuče porijeklo većina ustaških visokih političkih i vojnih dužnosnika.[15] Ustaška država je zamišljena kao proširena obitelj patrijarhalnog tipa u kojoj je sav autoritet u rukama starješine, odnosno u njenom slučaju Ante Pavelića.[16] Sam ustaški pokret, kao uostalom i četnički, bio je samo nastavak vjekovnih međuplemenskih sukoba na patrijarhalnom dinarskom području i plod stoljetnih transgeneracijskih prijenosa mržnje.[17] Geografske okolnosti i društveno-politički procesi (Višestoljetno prilagođavanje teškim uvjetima života, česti ratovi, četovanja, izmiješano multietničko i multireligijsko društvo itd.) utjecali na način života i psihu ''Dinaraca'' (nevezano za nacionalno opredjeljenje), odnosno na oblikovanje mentaliteta čije negativne karakteristike (paranoja, narcizam i projekcije) predstavljaju plodno tlo za nastanak i razvoj etnonacionalističkih nazora.[18] Psihološke crte etnonacionalista karakterizira sklonost beskrajnom pojednostavljivanju složene društvene stvarnosti, uz neminovno svrstavanje svega na dvije strane (''naši i njihovi'', ''dobro i loše'').[19] Dinarac živi u stalnim strahovima i zebnjama od ''Drugih'' – susjeda,[20]  pri čemu dominiraju teme ''žrtva'', ''žrtvovanje'', ''povijesna istina'', ''tuđe zlo'', ''naši mrtvi'' i sl.[21] Uočljiva je i neophodnost razgraničenja, odnosno mora se točno znati i vidjeti dokle seže ''naše'', odnosno odakle počinje ''njihovo'' - valja podijeliti zemlju, šume, rijeke, gradove, kvartove, imovinu, prošlost, ljude iz prošlosti, kulturna dobra itd.[22]

 

  • [1] Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska 1918-2008, Zagreb, 2008., 224
  • [2] Srećko Matko DŽAJA, Politička realnost jugoslavenstva : (1918. - 1991.) , Sarajevo, 2004., 81
  • [3] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011., 407
  • [4]Mario JAREB, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb, 2010., 286; Darko DUKOVSKI, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća , sv.II., Zagreb, 2005., 182; Sabrina P.RAMET '' Nezavisna Država Hrvatska – Uvod,'' Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009., 16
  • [5] Sabrina Petra RAMET, Tri Jugoslavije : izgradnja države i izazov legitimacije : 1918.- 2005., Zagreb, 2009., 161-162
  • [6] Tihomir CIPEK, ''Stoljeće diktatura u Hrvatskoj'', Hrvatska politika u XX. Stoljeću, (ur. Ljubomir Antić), Zagreb, 2004., 295
  • [7] ''Marjan DIKLIĆ, ''Dr.Ante Starčević: u povodu 110.obljetnice smrti (1823-1896)'',  Pravaška misao i politika (ur. Jasna Turkalj, Zlatko Matijević, Stjepan Matković), Zagreb, 2007., 22
  • [8] Eric J. HOBSBAWM, Doba ekstrema : kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991, Zagreb, 2009., 148
  • [9] Vjekoslav PERICA, ''Uloga crkava u konstrukciji državotovrnih mitova Hrvatske i Srbije'',Historijski mitovi na Balkanu (ur. Husnija Kamberović ), 2003, Sarajevo, 215
  • [10] Mark BIONDICH, ''Kontroverze u vezi s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj u vrijeme rata 1941.-1945.'', Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009., 145; Vjekoslav Perica, Balkanski idoli, svezak 2, Beograd: XX.vek, 2006., 140
  • [11] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Hrvatski identitet : trajnost i fluidnost - usporedba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006., 149
  • [12] Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska 1918-2008, Zagreb, 2008., 147
  • [13] Mario JAREB, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb, 2010., 269; Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska 1918-2008, Zagreb, 2008., 147
  • [14] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996., 326; Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011., 411; Ivo ŽANIĆ, ''Prevarena povijest : guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1990. - 1995. Godine'', Zagreb, 1998., 330
  • [15] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996., 341
  • [16] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011., 21
  • [17] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011.
  • [18] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, ''Etnopsihologijski okvir hrvatske i srpske nacije'', Migracijske teme 16/2000, 145;  Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Hrvatski identitet : trajnost i fluidnost - usporedba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006., 155; Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011. 116;  Ivo RENDIĆ-MIOČEVIĆ, ''Kako simptomi postaju dijagnoza'', http://www.matica.hr/vijenac/514/Kako%20simptomi%20postaju%20dijagnoza/; Ivo RENDIĆ – MIOČEVIĆ, ''Etnopsihologija i nacije u Iliriku'', Dijalog povjesničara – istoričara, 1 (ur. Hans-Georg Fleck i Igor Graovac ) Zagreb, 2000, 96
  • [19] Dušan KECMANOVIĆ, Etnonacionalizam II, Beograd, 2014., 296
  • [20] Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996., 127
  • [21] Dušan KECMANOVIĆ, Etnonacionalizam II, Beograd, 2014., 141, 142
  • [22] Dušan KECMANOVIĆ, Etnonacionalizam II, Beograd, 2014., 128

Izvori
    • Mark BIONDICH, ''Kontroverze u vezi s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj u vrijeme rata 1941.-1945.'', Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009.
    • Tihomir CIPEK, ''Stoljeće diktatura u Hrvatskoj'', Hrvatska politika u XX. Stoljeću, (ur. Ljubomir Antić), Zagreb, 2004.
    • ''Marjan DIKLIĆ, ''Dr.Ante Starčević: u povodu 110.obljetnice smrti (1823-1896)'',  Pravaška misao i politika (ur. Jasna Turkalj, Zlatko Matijević, Stjepan Matković), Zagreb
    • Darko DUKOVSKI, Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća , sv.II., Zagreb, 2005.
    • Srećko Matko DŽAJA, Politička realnost jugoslavenstva : (1918. - 1991.) , Sarajevo, 2004.
    • Ivo GOLDSTEIN, Hrvatska 1918-2008, Zagreb, 2008.
    • Eric J. HOBSBAWM, Doba ekstrema : kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991, Zagreb, 2009.
    • Mario JAREB, Hrvatski nacionalni simboli, Zagreb, 2010.
    • Dušan KECMANOVIĆ, Etnonacionalizam II, Beograd, 2014.
    • Vjekoslav Perica, Balkanski idoli, svezak 2, Beograd: XX.vek, 2006.
    • Vjekoslav PERICA, ''Uloga crkava u konstrukciji državotovrnih mitova Hrvatske i Srbije'',Historijski mitovi na Balkanu (ur. Husnija Kamberović ), 2003, Sarajevo
    • Sabrina P.RAMET '' Nezavisna Država Hrvatska – Uvod,'' Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. (ur. Sabrina P. Ramet), Zagreb, 2009.
    • Ivo RENDIĆ – MIOČEVIĆ, ''Etnopsihologija i nacije u Iliriku'', Dijalog povjesničara – istoričara, 1 (ur. Hans-Georg Fleck i Igor Graovac ) Zagreb, 2000.
    • Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Hrvatski identitet : trajnost i fluidnost - usporedba Kvarnera i gorske Dalmacije, Rijeka, 2006.
    • Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, ''Etnopsihologijski okvir hrvatske i srpske nacije'', Migracijske teme 16/2000.
    • Ivo RENDIĆ-MIOČEVIĆ, ''Kako simptomi postaju dijagnoza'', http://www.matica.hr/vijenac/514/Kako%20simptomi%20postaju%20dijagnoza/;
    • Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Uvod u hrvatsku interdisciplinarnu povijest, Slavonski Brod, 2011.
    • Ivo RENDIĆ MIOČEVIĆ, Zlo velike jetre, Split, 1996.
    • Ivo ŽANIĆ, ''Prevarena povijest : guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1990. - 1995. Godine'', Zagreb, 1998.