Albanija

(Danas: Albanija, dijelovi Kosova, Grčke i Crne Gore)

Stvaranje Velike Albanije je staro koliko i albanski nacionalizam koji je od svojih početaka u drugoj polovici 19.st., pa sve u 20.st. imao svoja dva centra, u Tirani i Prištini.[1] Općenito, Albanski nacionalni ideolozi su tada, baš kao i svi drugi europski nacionalni ideolozi (srpski, hrvatski, bugarski, grčki itd.), morali izmisliti vlastite mitove i stvoriti umjetan kontinuitet s dalekom prošlošću kako bi opravdali svoje zahtjeve za stvaranjem nacije i nacionalne države. Iako bizantski izvori od 11.st. za područja sjeveroistočno od jadranskog Drača i zapadno od Ohrida počinju upotrebljavati izraze Albanon (lat. Albanum;Albania),^[2] nikada nije postojala nekakva srednjovjekovna albanska država. Stoga su albanski ideolozi ukazivali na svoje korijene od Ilira iz rimskog doba te svojatali antičko Ilirsko kraljevstvo kao svojevrsnu preteču albanske države. Također, kao i njihovi europski kolege, i oni su pojedine slavne srednjovjekovne ličnosti izvlačili iz konteksta svog vremena i proglašavali ih ''albanskim'' nacionalnim herojima (npr. Skenderbeg).[3] Stanovništvo od kojeg se u 19. i 20.st. konstruirala albanska nacija bilo je stoljećima naseljeno unutar Osmanskog Carstva, bez ikakvog standardiziranog albanskog jezika, bez ikakve ideje o zajedništvu, a bilo je i podijeljeno na tri vjere i dvije glavne plemenske skupine (Gegi i Toski).^[4] I to sve unutar pet stoljeća osmanske vlasti koja je tradicionalno nastajala očuvati privrženost islamu i provoditi politiku ''podijeli pa vladaj'', otvoreno potičući podjelu između Muslimana, Katolika i Pravoslavaca. [5]

Tijekom Balkanskih ratova (1912-1913), Albanci su uspjeli dobiti svoju državu sa sjedištem u Tirani. Međutim, Kosovo s Prištinom je tada pripalo kraljevini Srbiji,^[6] koja je pak u vlastitim interpretacijama prošlosti polagala svoja etnička i povijesna prava na njega, a i sami mitovi o Kosovskoj bitci (1389.) su se nalazili u središtu konstruiranja srpskog nacionalnog identiteta. Albanska država je konstantno bila slaba još od svog osnutka 1913. godine, a posebno u međuratnom razdoblju kada se više brinula o obrani od neprijateljskih susjeda i o održavanju postojećih granica nego o pitanju nacionalnog ujedinjenja. [7] Razdvojeni mnogo prije od nekog pokušaja stvaranja jedinstvenog identiteta, Albanci u Albaniji i na Kosovu uglavnom su otišli svojim odvojenim putovima. Budući da su Italija, Grčka i Jugoslavija u međuratnom razdoblju tvrdile da bi Albance ostavili na području trokuta koji povezuje Tiranu, Drač i Vloru, albanski vođe su se odlučili za politiku očuvanja Albanije unutar postojećih granica. Jednostavno, svaka bi avanturistička potraga za uključivanjem Kosova mogla imati katastrofalne posljedice za njen opstanak uopće. [8]

 Unatoč tome što je Albanija već bila pod dugogodišnjom talijanskom zaštitom, odnosno de facto njen protektorat, Italija ju je 1939. odlučila i vojno okupirati.^[9] Tijekom Drugog svjetskog rata ona je, pak, dobila spomenuta teritorijalna proširenja na područja s albanskim stanovništvom, uključujući i Kosovo. Tijekom Drugog svjetskog rata, pitanje Kosova je postalo jedno od prepreka u zajedničkoj borbi oslobodilačkih pokreta u Albaniji. I dok se nacionalistički Balli Kombetar (Narodni Front), osnovan 1942. pod vodstvom Midhata Frasheria, zalagao za stvaranje Velike Albanije, Narodnooslobodilački pokret na čelu s komunistima je svoje postojanje uvelike dugovao jugoslavenskim komunistima, stoga je njen vođa Enver Hoxha nastojao ne poticati teritorijalno širenje kako bi zadržao dobre odnose između dvaju komunističkih strana. Zanimljivo, ratna podjela između komunista i nacionalista je uvelike bila refleksija stare Gegi-Toski podjele budući da je komunistički pokret bio velikim dijelom fenomen južnijih krajeva nastanjenih Toskima. [10]

• [1] Robert C. Austin, Greater Albania: The Albanian State and the Question of Kosovo, 1912–2001. In: John Lampe et Mark Mazower, IDEOLOGIES AND NATIONAL IDENTITIES:The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe, https://books.openedition.org/ceup/2434
• [2] ''Albanija'', http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1368
• [3] Stephanie Schwandner-Sievers, Bernd Jürgen Fischer, Albanian Identities: Myth and History, Indianapolis:  Indiana University press 2002, 43, 75
• [4] Igor DESPOT, Tisak Hrvatske i Dalmacije o balkanskim ratovima (1912-1913) ,Historijski zbornik, ,62/2001.,br.1,  116
• [5] Robert C. Austin, Greater Albania: The Albanian State and the Question of Kosovo, 1912–2001. In: John Lampe et Mark Mazower, IDEOLOGIES AND NATIONAL IDENTITIES:The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe, https://books.openedition.org/ceup/2434
• [6] Felipe FERNANDEZ-ARMESTO, Narodi Europe, Zagreb, 1997.,216
• [7] Robert C. Austin, Greater Albania: The Albanian State and the Question of Kosovo, 1912–2001. In: John Lampe et Mark Mazower, IDEOLOGIES AND NATIONAL IDENTITIES:The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe, https://books.openedition.org/ceup/2434
• [8] Robert C. Austin, Greater Albania: The Albanian State and the Question of Kosovo, 1912–2001. In: John Lampe et Mark Mazower, IDEOLOGIES AND NATIONAL IDENTITIES:The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe, https://books.openedition.org/ceup/2434
• [9]''Albanina Kingdom'', https://en.wikipedia.org/wiki/Albanian_Kingdom_(1939%E2%80%9343)
• [10] Robert C. Austin, Greater Albania: The Albanian State and the Question of Kosovo, 1912–2001. In: John Lampe et Mark Mazower, IDEOLOGIES AND NATIONAL IDENTITIES:The Case of Twentieth-Century Southeastern Europe, https://books.openedition.org/ceup/2434
•