Francusko kraljevstvo

(Danas: Francuska, dijelovi SAD-a i Kanade, Madagaskar, Karipski otoci)

Preuzimanjem i unutarnje i vanjske politike u svoje ruke (1661.), francuski će kralj Luj XIV. (vl.1643.-1715.) idućih gotovo pedeset godina vladavine uporno pokušavati ostvariti svoj san o francuskoj hegemoniji nad Europom, ističući da je njegovo kraljevstvo odabrano do Boga i blagoslovljeno nad svim ostalim kraljevstvima. Ubrzo je pokrenuo, više ili manje uspješne, ratove u gotovo svim pravcima Francuske, na sjeveru i jugu protiv španjolskih Habsburgovaca, a zatim i Nizozemske, dok na zapadu protiv austrijskih Habsburgovaca. Iako je u cijeloj Francuskoj, kao i njegovi nasljednici, uspostavio apsolutističku vlast, to nipošto nije značilo da su ljudi unutar granica tog posjeda mogli rabiti francuski kao zajednički jezik ili da su imali zajedničku koncepciju Francuske kao nacije.

Prosvjetiteljstvo u Europi doseže vrhunac u djelima francuskih filozofa (Voltaire, Montesque, Rousseau itd..) kojima je inspiracija bila Velika Britanija. Naime, britanski nagli privredni i intelektualni uspon te uspješni kolonijalni ratovi tijekom 17. i 18.st., ukazali su im na superiornost engleskog parlamentarnog sustava naspram apsolutističkog u Francuskoj. Napadali su štošta: opće neznanje i nesnošljivost, zastarjele povlastice plemića i svećenstva, sve oblike apsolutizma i tiranije. Najzvučniji produkt filozofa predstavljala je Enciklopedija (1750.), kao djelo u kojem su okupljene dotadašnje spoznaje o svim ljudskim znanjima. Ona će, pak, zbog pojedinih svojih sadržaja što nisu bili u skladu s biblijskim učenjem, pod utjecajem Crkve i isusovaca biti više puta zabranjivana i podvrgavana oštroj cenzuri. Razmišljanja francuskih filozofa utjecat će prvenstvo na vladare drugih europskih država (Pruska, Habsburška Monarhija, Rusija), ali ne i na francuske.