Španjolska Nizozemska

(Danas: veći dio Belgije, dijelovi Nizozemske, Luxmenburga, Francuske i Njemačke)

Habsburgovci nisu odnijeli pobjedu u Osamdesetogodišnjem ratu koji je na kraju skončao osamostaljenjem sjevernih protestantskih pokrajina, dok je vlast očuvana tek u južnim katoličkim provincijama ili tzv. Španjolskoj Nizozemskoj. Teror i ratni pokolji, višestruke čistke i prisilna preseljenja imali su razorne ekonomsko-socijalne učinke, ali su popraćeni intenzivnom katoličkom propagandom, postigli željeni rezultat iskorijenjavanja protestantizma u južnim pokrajinama. Tako je španjolska Nizozemska pronašla vlastiti kulturni identitet, koji je i ubuduće štitio od mogućeg spajanja ili udruživanja sa sjevernim pokrajinama i koji je u tom trenutku od nje stvorio model i važno uporište projekta ponovnog katoličkog osvajanja Europe.

 Najveći problem Španjolske bio je što se njezino Carstvo prostiralo na sve četiri strane svijeta pa je obrana komunikacijskih putova postala opsesija, a ujedno i motiv za istodobnu intervenciju na više bojišnica. Upravo je strategija da ''španjolski put'' (Genoa, Milano, Savoj, Frenche Comte, Lotaringiju, Nizozemska) ostane otvoren za ljude i robu, oslabila Španjolsku, uplećući je u kontinentalnu politiku. On će biti i prekinut u sukobu s Francuskom u kontekstu Tridesetogodišnjeg rata. Kako je moć španjolskih Habsburgovaca u drugoj polovici 17.st slabila, tako je Francuska, osobito u vrijeme vladavine Luja XIV., s brojnim ratovima oduzela područja Artoisa, Cambraia, dijela Hainata i Flandrije oko Lillea. Preostali dio će ipak ostati pod kontrolom španjolskih Habsburgovaca sve do kraja rata za španjolsko nasljeđe (1714) kada ono, umanjeno u odnosu na prethodno stoljeće, prelazi u ruke austrijskih Habsburgovaca.