Kozački hetmanat

(Danas dio: centralna Ukrajina)

Općenito, kozaštvo je bio skupni naziv za niz vojnih organizacija koje su se međusobno razlikovale po vremenu i načinu postanka, etničkom sastavu i teritoriju na kojem su djelovale, a zajedničko svima im je bila obrana granice države unutar koje bi se nalazili. Kozaci oko rijeke Dnjepar na istočnim granicama Poljsko-litavske države su bili neka vrsta vojnog bratstva čije je glavno sjedište bilo u Sichu. U njihovim redovima nalazili su se avanturisti, kriminalci kao i seljaci koji su tražili sklonište od pritiska gospode. Njihove je vojne usluge je poljsko plemstvo koristilo, iako su oni i dalje samostalno djelovali te su odnosu na Poljsku bili nešto poput Tatara na Krimu, koji su i sami ponekad napadali poljske teritorije bez znanja vlasti u istambulu. S jedne strane Poljska nije željela u potpunosti ugušiti kozaštvo, vrlo korisno u ratovima protiv Osmanlija i Rusije, a s druge strane plemstvo i poljski velikaši nisu nikada namjeravali dopustiti davanje plemićkih titula njihovim vođama. Napetosti koje proizlaze iz socijalnog nezadovoljstva, vjerskih borbi, i kozakočkog ogorčenja prema poljskoj vlasti konačno su se nakupile i došle na naplatu 1648. godine kada oni dižu uspješnu pobunu pod hetmanom (zapovjednikom) Bogdanom Hmeljničkim koja je za cilj imala odvajanje od države i stavljanje pod protektorat ruskog cara.

 Upravo će to kozačko područje postati središte ukrajinskog nacionalizma nastalog u 19.st. pod pritiskom rusifikacije. Inače, riječ ''Ukrajina'' doslovno znači krajina ili granica čiji prvobitni smisao potječe iz vremena kad stepska regija zaista bile granica koja je razdvajala istočno-europsku bizantsku kulturu Kijevske Rus od Azije i nomada. Prijelaz tamošnjeg stanovništva na etnonime ''Ukrajinci'' i ''Ukrajina'', uslijedit će tek u 19.st. kao rezultat protudjelovanja naspram ruske asimilacijske politike u razdoblju uspona ideje nacije.